SVJETLO NA KRAJU TUNELA?

Predsjednički izbori u Hrvatskoj i hrvatsko predsjedanje Vijećem EU 

prilog: Aleksandra Brnetić

Zagreb/ Zoran Milanović je s 52,67 % glasova premoćno pobijedio na predsjedničkim izborima.

Pobjednički govor petog predsjednika Republike Hrvatske bio je izvanredan govor, ugodan uhu i oku.

Održao ga je na mjestu punom simbola – u lijepo preuređenoj multifunkcionalnoj Tvornici Kulture u bivšoj zgradi Radničkog doma koju su sredinom 1930tih oblikovala četiri vrsna arhitekta Vladimir Šterk, Jovan Korke, Đorđe Kiverov i Đorđe Krekić, a strukturirali su je prema načelima „moderne“ – sva u staklu, prozračna i s krovnom terasom i smještenu na Trgu kralja Petra Krešimira IV.

Milanoviću je svoj glas dalo 1.034.389 birača, a među njima je jako mnogo onih koji su se odlučili za manje zlo. No kad je u svom govoru s onim ”Ne. Ne. I ne!” zabranio zlurade zvižduke svojih obožavatelja na račun Kolinde Grabar Kitarović, koja je dobila 104.901 manje glasova (47,33 %), i velikim sumnjičavcima postalo je jasno da se taj socijaldemokratski političar jako promijenio u protekle četiri godine. Uspio je ukrotiti svoj sinjski gen koji je u mladosti, markirajući iz škole, frajerski usavršavao po trnjanskim i trešnjevačkim uličicama.

Izborna kampanja bivše predsjednica bila je i više nego tragična, pa se mnogima i sažalila, u svom gubitničkom govoru Grabar Kitarović pokazala je da zna gubiti. Njeni ljubitelji, oni koji su rezultate čekali u njenom stožeru, nisu mogli odoljeti a da ne isključe zvuk kad se Milanović obratio javnosti i da a tutta forza puste, kažu neki nazočnici, Thompsona. Za govornicom je Kolinda Grabar Kitarović spriječila zvižduke gotovo istim riječima kao i Milanović. Oboje su pojavu političkog primitivizma i političke nedoraslosti nadomjestili čestitkama i zahvalama protivniku. Bivša je predsjednica novom predsjedniku uljudno ponudila ruku suradnje.

Standardi političke kulture u Hrvatskoj su niski pa je dobro što su i drugi HDZ-ovi visoki dužnosnici postupili civilizirano i Milanoviću čestitali na osvojenom mandatu. Jedino Andrej Plenković nije mogao iz svoje kože. Čestitao mu jest, ali u kakvom osornom tonu! Valjda ni u tom trenutku nije mogao zaboraviti sva Milanovićeva predizborna prozivanja predsjednice, njega i HDZ-a.

Sad je pitanje da li će ova dva političara, Plenković i Milanović, biti u stanju nadvladati svoje taštine i svoju narav. Da li će to i htjeti, i to je veliko pitanje. Surađivati moraju pa bi kao zreli i odgovorni državnici, a i jedan i drugi stalno se time diče, trebali znati da velika većina ljudi u Hrvatskoj ne vidi svjetlo na kraju tunela. Hrvatski građani žele živjeti u normalnom političkom prostoru, stalo im je do većih demokratskih i svjetonazorskih standarda i žude za politikama čistih ruku. Preduvjeti su tu. Njih dvojica su optimalna kombinacija, jedan je racionalni konzervativac, a drugi pragmatični ljevičar.

Na proglašenje izbornih rezultata u Zagreb je iz Heilbronna stigao Josip Juratović, dugogodišnji socijaldemokratski zastupnik u Bundestagu i vrsni poznavatelj prilika ne samo u Hrvatskoj nego i diljem jugoistočne Europe. Za Hrvatski glas Berlin Juratović je izjavio:

“Drago mi je da je na izborima izašlo puno birača. 55,00 % je dobar odaziv i dobar rezultat. Pogotovu mi je drago, a to je jako lijepa poruka, da su se mladi angažirali u kampanji i da su izašli na izbore. To je znak da ih ipak interesira politika i da su spremni preuzeti odgovornost za Hrvatsku. Shvatili su da im se nudi jedna nova Hrvatska. Tu novu Hrvatsku vidjeli su u Milanoviću, a ne u Kolindi Grabar Kitarović koja je stalno isticala branitelje. Primjećujem da mladi poštuju Domovinski rat i nacionalnu povijest, ali i da misle na svoju budućnost.”

Ovi predsjednički izbori poklopili su se s početkom hrvatskog šestomjesečnog predsjedanja Vijećem Europske unije. Proteklih su mjeseci i vlada i vodeći HDZ-ovi političari hrvatskoj javnosti stalno sugerirali da je hrvatsko predsjedanje posebna čast za Hrvatsku koja joj je pripala zbog njenih zasluga. Te su zasluge ostale tajnom.

Predsjedanje je čisto tehničko pitanje do kojeg je Hrvatska došla zbog rasporeda koji se u blažem obliku počeo prakticirati još davne 1958. godine. Predsjedništvo rotira prema članku 16. stavak 9. Ugovora o Europskoj uniji. Hrvatska može i organizacijski i diplomatski časno odraditi svoj nimalo lak i beznačajan posao, ali se može i osramotiti.

Hrvatski europarlamentarci smatraju da Hrvatska sada ima priliku pokazati da je ozbiljna država, dok hrvatska civilna društva govore kako je ovo prilika da se stekne kakva-takva reputacija unutar EU. A prilika je mnogo. Te prilike su teme koje treba obraditi tijekom ovog predsjedanja „gradeći suradnju i dogovor među državama članicama u duhu konsenzusa, a to znači postići jednoglasnu odluku na temelju dogovora svih zainteresiranih strana, i međusobnog uvažavanja“. Ne moram istaknuti da su upravo konsenzus i međusobno uvažavanje nepoznati pojmovi u hrvatskom političkom rječniku.

Teme su Brexit ili povlačenje Ujedinjene kraljevine iz EU; kohezijska politika, odnosno zajednički proračun – uravnotežen i održiv višegodišnji financijski okvir EU za razdoblje od 2021. do 2027. Spomenimo i klimatske promjene koje nam ugrožavaju život na Zemlji, pojačane migracije, širenje dezinformacija i rastući populizam.

Na tapeti je i nezaobilazna politika proširenja što znači da će hrvatska vlada sigurno sve adute staviti na svibanjski samit o proširenju Europske unije na zapadni Balkan. Albanija i Sjeverna Makedonija kandidatkinje su za članstvo i treba popraviti ono što je pokvario francuski predsjednik Emanuel Macron kad se suprotstavio otvaranju pregovora s tim dvjema zemljama. Raspravljat će se i o tome može li Bosna i Hercegovina napredovati prema statusu kandidata. Pitanje je kako tu Hrvatska može uspjeti. Dugi niz godina u lošim je odnosima s BiH i Srbijom pa je zbog toga izgubila i ugled i utjecaj unutar EU.

Dok se na Markovom trgu i na Zrinjevcu radi danonoćno, dotle Zagrepčane iz dana u dan sve više brine njihov gradonačelnik Milan Bandić, njegovo promišljanje o razvoju grada Zagreba, njegovo djelovanje koje je dovelo do uništavanja grada, a u zadnjih godinu dana i kontejneri prepuni smeća koje Gradska čistoća mjesecima nije ispraznila, ali su zato drastično porasle cijene odvoza smeća.

Zagrebački gradonačelnik višestruki je Uskokov optuženik. Usprkos tome Bandić je u Kolindi Grabar Kitarović tijekom predizborne kampanje imao veliku prijateljicu i zagovornicu. Branila ga je gdje je samo stigla.

Dan prije izbora nekoliko se tisuća Zagrepčana okupilo na glavnom zagrebačkom trgu na prosvjedu protiv gradonačelnika. I ovaj su se put, kao i prije dva tjedna, prosvjednici okupili na dan izborne šutnje i s vremena na vrijeme skandirali: Smeće, odlazi! To je bila i glavna poruka mirnog i veselog prosvjeda. Prosvjednici su nekoliko puta čitali i točke osude Bandića i nakon toga su svi uglas povikali: Kriv si!