Sven Adam Ewin
Znala sam! Sve sam znala na klupu kad smo sjeli.
Ta tvoja neodlučnost. To tvoje li-la stanje.
Htio bi srušiti most, a strah te potone li.
Za odluku si preslab. Za čini još i manje.
Ti gledaš ravno u me, a misao ti luta.
Ti odlaziš u dvojbi. Stojiš… A ide ti se.
I htio bi i ne bi. Stalno si na pol puta.
Napustio bi crkvu. No kako usred mise?
Ti pijesak si kraj vode. U hrpi sav, a sipak.
Jer ti bi htio biti i sestrinski i bratski.
Prođeš li kroz tu vodu, na koncu ti ćeš ipak
Ostavit’ trag u vodi! Makar homeopatski.
Kroz vodu koju poznam upravo prošao si.
Ja dođem, a ti odeš. A tek što došao si.