piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Iako mislimo i znamo da to nije dobro, ali ipak to činimo: Ako je naša prijateljica nedavno izgubila blisku osobu, prema njoj se počnemo drukčije ponašati. Ponekad čak prijeđemo na drugu stranu ulice kako bismo izbjegli razgovor s njom, odgađamo je nazvati ili joj poslati e-poštu.
Što reći osobi koja je upravo izgubila partnera, roditelja ili dijete?
Ljudi koji su izgubili voljenu osobu često trebaju mnogo podrške, iako na prvi pogled ne ostavljaju takav dojam. Jedan ožalošćeni čovjek je napisao:
„Nakon nečije smrti postoji mnogo poslova koje treba obaviti. Poruke mojih prijatelja u tom vremenu mnogo su mi pomagale.“
Pokažite da vam je stalo:
Krenite od pretpostavke da je bolje učiniti nešto, nego ništa. Bolje je pokazati da smo svjesni gubitka, nego se pretvarati kao da se ništa nije dogodilo.
Nazovite, napišite pismo ili pošaljite e-poštu. Ne morate reći puno, najvažnije je uspostaviti kontakt.
Prihvatite kad vas ožalošćena osoba pozove na razgovor. Ako vam se učini da ona želi razgovarati o osobi koja je umrla, potaknite je, čak i ako je takav razgovor može uznemiriti.
Važnije je da tada slušate, nego da govorite. Ne morate ni za što ponuditi svoja rješenja, niti objašnjenja.
Nemojte se uvrijediti ako žalosna osoba odbije razgovarati s vama – možda joj jednostavno nije pravi trenutak za to.
Kako razgovarati:
Govorite o svojim sjećanjima na preminulu osobu. To će ožalošćenoj osobi pomoći da se osjeća opuštenije. Nemojte dominirati u razgovoru, ne potičite ožalošćenu osobu da govori ako to ne želi. Riječi nisu uvijek nužne, niti one dolaze s lakoćom. Ako osoba ne želi razgovarati, sjednite samo tiho uz nju, prihvatite njezinu ruku ili je nježno obgrlite.
Praktična pomoć:
Mnogi koji su izgubili blisku osobu kažu da im je puno značila praktična pomoć. Kad netko umre, postoji mnogo poslova koje treba obaviti. Neke će poslove ožalošćena osoba možda htjeti obaviti sama ili s članovima obitelji. No doista joj mnogo znači ako su uz njih prijatelji da joj pomognu. Vi možete za tu osobu pripremiti obrok, oprati ili izglačati odjeću, otići u trgovinu ili pak pripaziti na djecu nekoliko sati. Ljudi obično lakše prihvate konkretnu pomoć. Umjesto da im kažete: „Reci mi ako mogu išta učiniti“, mogli biste se ponuditi da nazovete zajedničke poznanike, naručite cvijeće za pogreb ili ih odvezete onamo kamo trebaju ići.
Pokušajte…
-ožalošćenoj osobi reći „Jako mi je žao zbog…“ ili „Mislim na tebe.“
-razgovarati i o normalnom životu.
-biti iskreni: „Nisam poznavao vašu suprugu, ali volio bih da jesam.“
-sjetiti se važnih datuma – godišnjice smrti ili rođendana preminule osobe.
-pokloniti cvijeće.
-ponašati se uobičajeno prema ožalošćenoj osobi.
Nemojte…
-ožalošćenoj osobi reći nešto što pretpostavljate, ali niste sigurni da je točno. Ako npr. kažete: „Znam da si bila veoma bliska s majkom“ mogli biste uznemiriti ožalošćenu osobu koja se osjeća krivom jer se bila previše udaljila od svoje majke.
-prestati pozivati ožalošćenu osobu na društvena događanja.
-koristiti fraze poput „Znam kako se osjećaš“ ili „Vrijeme liječi sve.“
-donositi zaključke o tome kada će se osoba moći „vratiti u normalu.“
Jednom čovjeku treba više, a drugomu manje vremena za „povratak u normalu.“
Ostanite dostupni:
Osoba se nakon smrti svojega bližnjega dugo može osjećati vrlo usamljena. Poželjno je da je nazovete ili navratite k njoj, pogotovo vikendom, kad je manje svakodnevnih poslova. Ako ostanete u kontaktu, moći ćete lakše procijeniti koliko podrške ožalošćena osoba treba ili želi. Nemojte se uzrujavati ako osoba odbije vašu pomoć ili društvo: neki ljudi trebaju prostora ili samostalnosti u trenucima žalovanja. No nastavite je podsjećati da ste uz nju.
Jedan je ožalošćeni muškarac rekao: „Silno sam trebao nekoga da mi kaže što moram obaviti u vezi sprovoda, kako organizirati misu zadušnicu i kako ostvariti pravo na novac od osiguranja i mirovine.“
Žalost za umrlom bliskom osobom proživljavaju svi ljudi na svijetu. Svakoj je osobi u žalovanju teško. Žalovanje uglavnom traje šest mjeseci do godinu dana.
U Hrvatskoj postoji u više županija služba za palijativnu skrb. Tamo možete dobiti još mnogo dodatnih i korisnih informacija.
Evo najnovije informacije iz Zagreba:
1. Od 9. 1. 2020. u 17h u Udruzi La Verna, Jurišićeva 1/ 5. kat, u Zagrebu (zgrada tik uz Trg bana Josipa Jelačića) počinjemo s Grupom podrške oboljelima i članovima obitelji palijativnih bolesnika.
Prilika je to za razgovor i proradu najčešćih teškoća i nedoumica kad je riječ o teškoj dijagnozi i prognozi, kako razgovarati s bližnjima o tome, kako skrbiti, koje su poteškoće i kako ih nadići, kako planirati skrb, kako se nositi s teškoćama bolesti i nadolazećim gubitkom, što i kako poduzeti i kako izdržati kada stvari ne idu po planu, kako pomoći ranjivim članovima unutar vlastite obitelji, itd.
2.U sklopu našeg Savjetovališta djeluje i Služba za podršku u žalovanju, te počinjemo s Grupom podrške u žalovanju.
Službe podrške u žalovanju uobičajen su dio palijativne skrbi. Želimo potaknuti ljude da obrate pažnju na svoj proces žalovanja kao i na žalovanje njihovih bližnjih, te im pružiti priliku da prorađuju svoj gubitak i tugu i uhvate se u koštac s onim što ih muči u vezi sa smrću bliske osobe kako bi se lakše vratili iz samoće, izolacije i isključenosti u svakodnevni životni i društveni ritam.
Naše Savjetovalište otvoreno je svaki radni dan od 8-16h gdje se može obratiti i potražiti stručnu pomoć individualno ili u grupi.
Individualni termin kao i više informacija o grupnoj podršci može se dobiti na 099/312-7749 i na palijativa.laverna@gmail.com.
Molimo vas da obavijest proslijedite i istaknete gdje god mislite da će doći do onih kojima bi koristila. Hvala vam!
U ime Udruge La Verna, Olivera Kapetanović, dipl. socijalna radnica
Stručna voditeljica Savjetovališta
Volonteri u palijativnoj skrbi La Verna 14.
Podbrežje 15, 10 000 Zagreb
Tel: 0038515588917
Mob: 00385993127749
e.mail: palijativa.laverna@gmail.com
web: http://laverna.hr
http://www.facebook.com/palijativna.skrb