Dragan Gortan
sjećam se margarita
podno malog sela
(kraj nonetovih trsi)
kao mlijeko proliveno
iz sunčevih prsi
i none u crnini
nagnute nad njima
sunce zrak žari
borovi plaču smolom
(suze im teku niz koru)
a moja nona s facolom
kao crn jedrenjak nasukan
u bijelome moru
margarite, margarite, margarite
tisuću malih zrnaca zlata
margarite, margarite, margarite
pod kipom svetog Fortunata
otići ću tamo
jednog kolovoškog jutra
(otimajući rosu vlatima)
samo da vidim
bijele margarite
i da li još trepere
dvije duše skrite
među sjajnim latima