tekst: Marko Jareb
Jedan poznati, sada pokojni državni poglavar u najavi jedne dokumentarne serije na javnoj televiziji ističe kako treba: „Vidjeti povijesnu zbilju koja je takva da istina nije samo na jednoj strani“.
Svatko piše i govori kako mu paše. Tako je u svim granama društvenoga života.
Jedna srednjoškolska profesorica kaže „da je prije bilo bolje, jer su bili bolji ljudi nego danas“.
Je li to zaista tako trebalo bi pitati one koji su robijali zbog pjevanja „Vile Velebita“?
Što bi na to rekli oni koji su nakon demokratskih promjena u RH, šetajući „Jelačić placom“, noseći sa sobom tranzistorski prijemnik i svaki puni sat ga uključivali ne bi li čuli spikera s najavom „ovdje Hrvatski radio“ te slušali vijesti? Jesu li neki od njih od bliskih suradnika postali svjedoci pokajnici?
Na pitanje jednog sveučilišnog profesora drugom sveučilišnom profesoru, nakon demokratskih promjena u RH, kako RH može naprijed, on je odgovorio „samo poštenjem i privatnim inicijativama“. Još je dodao „i promjenama vlasti na poštenim i slobodnim demokratskim izborima“.
Ovo potonje je skoro apsolvirano, samo ona prva konstatacija je još na klimavim nogama, bar za sada te je veliki izazov budućim naraštajima u RH u njenom rješavanju.