tekst: Marko Jareb
Natječaji za radna mjesta u RH na kojima se provodi testiranje kandidata u devedeset posto slučajeva su namješteni. Tko može dokazati kako je izabrani kandidat imao unaprijed odgovore iz testa?
Evo jednog primjera. Za dva raspisana natječaja na određeni rok, za prvi na osam mjeseci te za drugi na dvanaest mjeseci provedeno je jedno testiranje kandidata koji su poslali zamolbe.
Nakon testiranja na intervju su pozvani svi kandidati koji su pedeset i više posto riješili test. Na intervju su kandidati pristupali u grupi od po tri osobe, prema zahtjevu poslodavca. Tri člana povjerenstva su postavljali pitanja u vezi posla koji trebaju raditi te se svaki kandidat trebao kratko predstaviti na engleskom jeziku.
Ovdje se radilo o sezonskom poslu. Kandidati koji su već prijašnjih godina bili u tom poslu znali su potrebitu proceduru toga posla i odgovore na postavljena pitanja povjerenstva, a oni koji nisu do sada tu radili nisu praktički ništa znali o prirodi toga posla.
Napravljena je rang lista na temelju intervjua i rezultata na pismenom testiranju iz engleskoga jezika. Primljeni su oni kandidati koji su imali najbolji zbir rezultata iz obiju testnih procedura. Nitko nije imao taj zbir sto posto. Iz toga bi se dalo zaključiti kako nitko unaprijed nije imao odgovore za test.
Je li ima išta lakše namjestiti, pa da netko i sto posto riješi pismeni test, a da nije imao odgovore, nego li ovakvu proceduru u kojoj se zna koga treba unaprijed primiti pa ostale kandidate zakidati na intervjuu?
Dva ista natječaja na određeni rok za primiti jednog unaprijed dogovorenog kandidata, a za druge je izgovor da na rang listi nisu zauzeli mjesto koje osigurava primitak na posao. Važno je da unaprijed znani kandidat zauzme mjesto koje mu garantira posao.
Eto Marko sve ste rekli,vuk sit i koza živa,a za druge kandidate je izgovor da na rang listi nisu zauzeli mjesto koje osigurava primitak na posao.Tipična ne odgovornost poslodavca,protiv kojih prekršaja ne postoji ni svjedoka,još manje suda.