Jelena Stanojčić
U kutu usana
Osmijeh se izgubio
Uzdah je proparao radost sunca
U grudima zatitrao nemir
Misli zavijorile na povjetarcu kao rublje:
Proljeće je pokucalo na vrata
I umotalo me u svoje želje.
Prostire nam cvijetne poljane
Na tepisima žudnje
U našim srcima samuje proljeće
I mi smo njega osamili
Uskratili smo mu ljubav, prosutu
Po hodnicima čekanja,
Ljubavi moja beznadna.
Iz zbirke „Ples ljubavi“