Mirjana Blašković
Poželjeh ubrati ljubičice,
kao onda…kad djevojčica sam bila.
Blistale su pod proljetnom rosom,
na jarku ispred naše kuće.
Nosila sam ih majci, poput dragulja,
da ih u vazu stavi,
obavijajući naša srca
purpurnim mirisom ljubavi.
2. Rekao je…
Išao sam pozdraviti proljeće,
rekao je,
treba se radovati suncu
i danu!
Očiju zgaslih tugom,
a duše još uvijek nošene nadom
pružao je ruke
i vukao gore.
Ne odustaj, bori se,koliko
god teško bilo.
Nitko nije rekao da je lako
putem ići gdje i nije srcu milo.
Znaš, svakog jutra
se sunce budi,
ti budi čovjek, i znaj,
ljudi su svugdje ljudi.