piše: Ruža Silađev
Tjedan dana nakon Uskrsa vjernici katoličke vjere slave Mali Uskrs ili Bijelu nedjelju. To je dan kada se Isus ukazao svojim učenicima nakon Uskrsnuća. U Sonti se taj dan zove Mladi Uskrs.
Na Mladi Uskrs su se nekada u crkvi kazale tri mise, mala, mađarska i velika misa i popodne večernja. Tako je bilo prije otprilike pedesetak i nešto više godina.
U obiteljima se različito obilježavao taj dan, a zavisilo je od toga koliko je tko bio imućan. Poznato je da je sve do šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća u ovim krajevima vladala oskudica u svemu.
Vjernici petkom ne jedu meso, pa je već u petak pred Mladi Uskrs na neki način ponovljen Veliki petak bar u hrani. U mnogim obiteljima se ponovo pekla beskvasna pogača i krompir u ljusci. To je bilo dopunjeno sa nagnječenim, osoljenim, crnim lukom, ukiseljenom ciklom i ako je ostalo od Uskrsa rendanim, začinjenim renom. Za razliku od Velikoga petka u ovaj petak se kuhala posna hrana za ručak ili večeru.
Šokci u Sonti obožavaju jela sa kašikom, pa se u posne dane od čorbi obično kuha sosini rizanaca (čorba od rajčice), suparni rizanaca (čorba od raznog povrća dopunjena tjesteninom), asafricke (čorba od rajčice kiselo-ljutog okusa sa dodatkom male količine brašna), ajnpren (ampre) čorbe, a u novije vrijeme i vegeta dopunjena zelenišom i tjesteninom. Kao glavno jelo se kuha: čik-maka (makom rezanci), orasima rizanaca, grizom rizanaca sa duncom (kompot), devenjom (prženim, krušnim mrvicama) tista sa pekmezom itd.
Obitelji koje su bile imućnije skoro da su reprizirale Uskrs. Kuhala se ponovo šunka, kobasica i jaja, pa čak se pekao i uskršnji pleteni kolač. Naravno sve je bilo u manjim količinama nego na Uskrs. Oni koji nisu imali navedenih proizvoda zadovoljili su se redovitim nedjeljnim ručkom, odnosno tko je kako i što imao.
Na Mladi Uskrs u crkvu je išao svatko tko se držao pravim vjernikom. Djevojke i momci su oblačili svečana ruha, mada ne ona najsvečanija. Djevojke nisu oblačile najsvečaniju nošnju „pulanku“ kao na Uskrs, ali su oblačile fine tanke štofove od kašmira koji su se u Sonti zvali „kašmarin“ i nešto još tanji „delin“.
Na priloženoj fotografiji su sestre Ana (1927-1993) i Eva (1932-2014) sa bratom Pavom (1929-2004) iz obitelji Đurkov, Grcini. Djevojke su obučene u bluzu i suknju od kašmarina, a pripasale su svilene pregače. Fotografija je snimljena 1947.g. Ako je bilo hladno vrijeme, na gornji dio tijela se oblačio „šareni pršnjačić sa gledalcima“ (kožuh koji je jedva sezao do struka) ili „kostin“ ( štofani kostim), ili „kulika“ (kostim od štofa trapezastog kroja).
Na subotu pred Mladi Uskrs, mnoga djeca su opet pravila gnijezda za zeca. Neki su dobili možda samo par oraha i koje šareno jaje. Djeca koja su bila iz imućnijih obitelji su dobijala lutku od kolača-licitera (djevojčice), a dječaci zeca također od licitera. Radnja liciterskih kolača se nalazila ispred današnje škole. To je bio ozidani kiosk sa krovom na četiri vode, prekriven biber crijepom i velikim, zelenim, ustakljenim prozorom i zelenim vratima. Sonćani su ovaj objekat imenovali „buda“. Kasnije, šezdesetih godina kada su se u dućanima pojavili fini bonboni, čokolade, keksi i druge poslastice, buda je pretvorena u prodavnicu tiskovina. Darove od zeca za ovaj Uskrs su najčešće darivale unučadima majke i bake. Roditelji su bili prezasićeni troškovima za Uskrs.
Jaja za ovaj Uskrs su se šarala u manjem broju obitelji kao i u manjoj količini, jer jaje je značilo i dinar koji se mogao utrošiti na korisnije stvari. Šaranje jaja su obavezno praktikovale obitelji koje su u susjedstvu imale pravoslavne obitelji. I kod dotičnih je bio običaj šaranje jaja i tucanje sa istima na njihov Uskrs, a kako je padao isti dan, matere katoličke djece nisu mogle dozvoliti da njihova djeca gledaju kako se susjedi raduju, a oni iz prikrajka prikraćeni za uživanciju, gledaju. Zato je svako dijete u obitelji dobijalo makar samo jedno šareno jaje.
Popodne su djeca izlazila na ulicu kao i svaki dan uživajući u igrama. Mladež se šetala po korzou, išla u posjet rodbini i obavezno na večernju. Osobe srednje i starije dobi su posjećivale rodbinu, prijatelje, išle na večernju i obavezno su obilazile svoje pokojne na groblju. Doma su ostajali samo oni koji su iščekivali rodbinu i prijatelje, a stariji muškarci su se na sokaku posvetili kartanju. Mladi Uskrs je u Sonti bio blagdan druženja.