Suosjećanje, sućut ili saučešće?

Iz naše arhive/ objavljeno/ 09.04.2011

MALI JEZIČNI SAVJETI
Časopis Jezik
Kako komu priopćiti da u svojoj duševnoj boli nije sam, nego da tu bol dijelimo? U europskim jezicima prisutne su dvije smjernice, a oslanjaju se na spomenute riječi: dijeliti i bol.
Poslužimo li se latinskim izrazom, upotrijebit ćemo riječ dolor, pa tada kondoliramo, doslovno subolijevamo. I engleski će se poslužiti tim izrazom te će se izražavati condolences, no engleski se može poslužiti i grčkim izrazom za sućut, koji glasi sympathy.
Na novogrčkom je moguće suosjećati izraženijom boli u složenici simpónia, gdje je bol zastupljena riječju pónos.
Talijanski se služi latinskim izrazom condoglianze, jer je grčki oblik simpatia poprimio novo značenje. Osjećati prema komu sućut znači osjećati bliskost, dragost i ono što danas nazivamo simpatijom.
U njemačkom sućut sadrži izraz boli, ali ona glasi Beileid, dok Mitleid ima značenje samilosti.
Sućut je na poljskom, međutim, współczucie, gdje se czucie tiče ćućenja, osjećanja, dakle kao naša sućut ili suosjećanje.
U slovenskom postoji i glagol kojim se izražava sućut (sočutje), a glasi sočustvovati.

Riječ čest (podrijetlom staroslavenska) kao imenica u značenju dio, danas je zastarjelica, u hrvatskom zamijenjena riječju dio, a u srpskom turcizmom parče, no u oba jezika upotrebljavaju se razni oblici riječi čest. Međutim, u hrvatskom se književnom jeziku gube izvedenice riječi čest s iznimkom riječičestica, dok razgovorno preživljavaju još neke, kao suučesnik i učešće. U razlikovnom je rječniku  riječ saučešće označena kao “srpska riječ kojom se od 1918. nastojala istisnuti odgovarajuća hrvatska riječ”.

Stoga je preporučljivo umjesto sudjelovanja u boli suosjećati s nekim pomoću izraza sućut jer se ta riječ tradicijski, etimološki i značenjski uklapa u naš jezik i prikladnija je u određenim trenutcima.

Savjet napisao: Marko Kovačić