Anđelka Korčulanić
Svu noć ti se tople usne
k´o ptice na mom licu gnijezde.
Sviće, a san u svijesti i dalje teče,
na oči blago kapaju nam zvijezde.
U otvorene dlanove stavljaš mi svijet
i prvu zraku sunca u rasutu kosu.
Od sunca do sunca, u pijanstvu bez vina,
k´o nektar s čela ispijam ti rosu.
Kakva nas to sila čvrsto drži
u zagrljaju vezanih, putenih tijela
kad još nam nije dovoljno duga,
od prve do zadnje zvijezde, noć cijela.