Stružec i njegovi seljani ne mogu više disati i mole za pomoć!
foto: Marija Matijašević
foto: Ružica Podbrežnik
Stružec/ Najveće pravo na ovom svijetu je – da čovjek ima pravo na disanje.
Imali smo to pravo i mi, sve do prošle godine, kada se u selu napravljena “KOMPOSTANA”, odnosno smetište. Načelnik je dao zemlju na korištenje kompostane, na 25 godina i sve potrebne dokumente je vlasnik u samo nekoliko tjedana dobio. Radovi su brzo napredovali, uz sredstva Europske unije.
No, ubrzo je sve krenulo najgorim mogućim putem. Vlasnik je iz drugih općina dovozio smeće kamionima i sve se nagomilalo, užasno smrdilo.
Kad su to mještani otkrili bilo je kasno. Neki su se i prije prinili posla, izvadili kopije njegovih dozvola i druge sumljive papire, i krenuli u akciju. I selo se diglo na noge.
No, svi sastanci nisu ništa donijeli. Pozvani su i mediji, emisija PROVJERENO, Nova TV, je emitirala prilog, potpisana i peticija 380 seljana. Vlasnik je dobio uporabnu dozvolo, građevnu i.t.d. Na sastancima su nam se smijali u lice. Gradonačelnik nas je izdao i prevario.
Grad Popovača dobija od 1963. godine. rudnu rentu, od naših nalazišta nafte u Strušcu. Mi od toga nismo nikada ništa dobili. Ta rudna renta nije mala, pa smo predlagali načelniku da isplati vlasniku troškove i da kompostana ode.
U stvari, svi seljani Strušca žele da kompostana ode. Strašno smrdi, ne možemo disati, niti živjeti. Imamo problema s dišnim organima i općenito smo uskraćeni za normalan život.
Svi smo ogorčeni. Predlagali smo da načelnik da drugo zemljište, podalje od sela, i to samo za kompost, ali ne i smeće.
I da još gore bude, Kompostana je izgrađena na samoj granici “Lonjskog polja”, parka prirode i na naftonosnim cijevima. Apsurd.
Molim udrugu “Zelenih” za pomoč, i “Green Peace”.