Igor Divković
Satisfakcija
Putom,
kojim koračaš,
kotrlja se
kamenje.
Gaziš ga,
šutaš,
spotičeš se,
kao o prvu
kušnju,
prvi grijeh,
i to je tvoja
satisfakcija.
Cesta,
kojom koračaš,
posuta je snovima,
idealima,
iluzijama.
Gaziš ih,
šutaš,
usitnjavaš.
Prašina ostaje
iza tebe
i to je tvoja
satisfakcija.
Drum,
kojim koračaš,
vijuga gorjima,
doljima.
Mirišeš mirtu, tamjan,
do boli prožete
vjerom,
do suza ganute
nadom u poći,
u doći
i to je tvoja
satisfakcija
Krila pijetla
Avion,
kojim
letiš,
ne može te
dići,
toliko visoko,
kao ja,
nema tog
sjajnog Concordea,
tog kerozina.
Visina,
gdje ćeš dohvatiti
vrhunac,
nije u potisku
mlaznog motora,
nego u tajni
mog srca.
Svi aerodromi,
sve piste,
nisu početak,
niti kraj.
Znaj,
sjajit ćeš,
poput nebeskog
svjetla,
kad te podignu
moje ruke,
kad te zagrizu
moji zubi,
kad zalepetaju
krila pijetla.
Opći potop
Kada otputuješ,
s tobom, ode
i cijeli, tvoj,
mali svijet:
mala parfumerija,
mali bazar,
mali, papagaj, caffe
s ogledalima.
Kada odletiš,
tvoja kornjača,
tvoje kanarinče
i kerče,
imaju male noćne
more.
Fali im
onaj, lepršavi,
ulazak u zrakoplov,
ona, seksi,
mini suknjica,
s prorezom,
ono, slatko,
mini dupence
i sve ostalo,
mini
i slatko
pa,
neće da jedu,
neće da piju,
ali,
ja hoću!
Ja nisam tvoja
mala, glupa,
kornjača,
tvoje, majušno, kanarinče
i kerče.
Ja sam, tvoj,
mali, apostol Ivan,
koji vjeruje
u ljubav,
koliko i u kišu,
kada, onako,
krupnim kapima
pada,
pada,
pada
pa je sve mokro
od proloma suza.
Meteorolozi na televiziji,
a kardinali,
uživo,
predviđaju
Biblijski potop.