Dragan Gortan
u mojoj ulici miriše lipa
lipanj je… nikog ne čudi
prašinu zlatnu uokol sipa
prolaze dani, životi, ljudi
za zemlju se korjenom drži
a krošnja joj u nebu cvjeta
mirisom zbori: u svojoj srži
ja rastem iz drugog svijeta
u mojoj ulici miriše lipa
na bdijenje mi noći svela
i osjećam svakog ću hipa
otkriti tajnu svog prapočela
dok u mojoj ulici miriše lipa
u meni vrišti iz svakog gena
probijena šifra iz genotipa
davnog mi pretka starog Slavena