piše: Sonja Breljak
Godina je počela vrlo bučno. To se mora priznati. Već uobičajeno, u Berlinu je ispaljen pravi arsenal svakojakih vatrenih sredstava. Vele, čak milijun ljudi je veselo slavilo podno Brandenburških vrata. Sad dolazi u prvim danima nove godine, gorko otrježnjenje. Potrošilo se, pojelo, popilo… ulice i šetnice još nisu očišćene od odbačenih raketa. Zna to potrajati koji dan.
Tako u novoj godini obavezno imamo onečišćenu okolinu. Nikako da se odreknemo starih navika. Pa unatoč tome da točno u pola noći, na prijelazu iz stare u novu godinu, započne desetominutni, prelijepi vatromet, prava igra svjetla i boja, nastane uvijek iznova pravi kaos od petardi i raketa ispaljenih u privatnom aranžmanu. Glavno poprište je znamenita Unter den Linden ali i brojne druge ulice i trgovi višemilijunskog grada. Znali smo nekada i mi dočekati novu godinu upravo u masi veseloga svijeta negdje u ulici 17. juni preko puta Brandenburških vrata. Ili stajati u pola noći posred ulice pod lipama dok traje pravo „ratno stanje“, minimalno polusatno ispaljivanje raketa i svih mogućih drugih svjetlećih, eksplozivnih napravica. Trgovina je njihovu prodaju i ove godine započela dva dana prije novogodišnje noći. Promet je zasigurno bio velik. Berlin je u novogodišnjoj noći u oblacima zagušljivog dima. A sve skupa nije ni bezopasno. Pa iako je kupovina omogućena tek punoljetnima, jasno je da su u opasnosti, i brojna djeca. Jedne smo godine u novogodišnjoj noći, stajali upravo u centru grada, na križanju poznate Friedrichstrasse i Unter den Linden. Slavlje na vrhuncu. Zagušljivost već nesnošljiva. Buka isto tako. Kad uz fijuk doletje jedna raketa i poznanika udari u glavu. Istina, imao je na glavi zimsku kapu ali to se pokaza kao slaba zaštita. Srećom bila ipak u pitanju lakša ozljeda. Promislili, a što da je udarila u oko? I nakon toga prestali posjećivati najmasovniju novogodišnju party u Njemačkoj a možda i svijetu. U svjetlu brojnih novogodišnjih raketa, čiji izgoreni ostaci još leže na snijegom prekrivenim ulicama, izgorjeli su i milijuni eura. Znala bih i ljepše namjene za upotrijebiti ove novce. No, zovu novogodišnjeg slavlja teško odoljeti. Rekoh, svojevrsno otrježnjenje dolazi tek ovih dana. Godina na početku. Prvi je radni i školski dan. Njemačka i Berlin pod snijegom i niskim temperaturama. Nakon eksplozivnog ulaska u novu godinu, početak je težak, kao i svaki. Treba razbuditi uspavani gradski saobraćaj. I ljude. A nema nekih političkih i inih događaja koji bi razdrmali i probudili znatiželju, građanski angažman. Vidim, u Hrvatskoj je malo življe. Ovo, vidim, stoji stoga jer i ja poput svih naših iseljenika, htjela ne htjela, jednim okom i uhom, pratim što se zbiva tamo prijeko, kod nas, iza Schengenske granice. Pa samo što smo s kraja godine obavili prvi krug glasovanja za predsjednika Republike Hrvatske, eto ti već nakon prvih izbornih rezultata, žestoke i agresivne polemike dvojice kandidata za drugi krug. I potrajat će sve do dana izborne šutnje. Jedva čekam taj dan. Kandidate je prava muka slušati. A još se treba za jednog i odlučiti! Ma ne čudi me da je u Berlinu glasačkom mjestu u prvom krugu pristupilo tek 519 Hrvata. A da i u Hrvatskoj početak nove godine bude „eksplozivan“ poput onog berlinskog, vatrometnog, pobrinuo se, pored dvojice predsjedničkih kandidata, i bivši premijer, Ivo Sanader. Trebala je to izgleda biti ponosna najava povratka u velikom stilu. No, nedjeljna konferencija za novinare sličila je prije kakvoj tragikomičnoj sceni. Shodno tome su i reakcije javnosti. Dvoji se o nakanama ovoga čina. Ili njegovim posljedicama. Samo je procjena ozbiljnosti postupka, sasvim jasna. Nijemci to izraze jednom rječju:- Kindergarten! A mi sa dvije:- Dječji vrtić! Sonja BRELJAK