piše: Marija Juračić
Završili su izbori u Lijepoj Našoj. Građani Hrvatske izrekli su svoju volju. Oni koji je imaju. Oni koji su stajali u redu, izloženi suncu i koroni, oni koji znaju pokazati što žele.
Sudeći po izlaznosti i rezultatima izbora, većina je građana zadovoljna svojim sadašnjim životom, zadovoljna politikom koja ih vodi, pa su, kuharskim rječnikom rečeno, zatražili repete. Bojim se samo da će ih obilato i dobiti.
I ne znam zašto su se u ove četiri godine tužili na aktualnu vlast?! Te ne valja im sudstvo, te vlada korupcija, cijene su previsoke, penzije preniske, ulice nekih gradova nesigurne, žene drugotne, te nema posla, a ako ga ima, nema para i da ne nabrajam. Sada je odjednom status quo ante najbolja opcija.
Pobjedničkoj stranci nisu naštetili ni desni igrači, odbjegli iz njezinih redova. Neki su joj svojim nemuštim istupima možda i pomogli, pokazali naciji da vrag nije tako crn kakav bi mogao biti. I tako je pobjednička stranka imala pravo slaviti. A slavilo se žestoko. Ni traga maskama i socijalnoj distanci. Kao da su svi bili uvjereni da su svoji među svojima. Negativnima. Da nema pozitivnih. A ima ih, kao uostalom u svakoj stranci. Pozitivnih, kvalitetnih kandidata.
Najveća oporbena stranka ostaje u Saboru kao najšira oporba. Hoće li ona svojoj neslanoj, pomalo zagorenoj kuhinji dodati neki pravi začin… ne znam. Vjerojatno sve ovisi o glavnom kuharu. Mislim da su njenim lošim izbornim rezultatima kumovali i neki nezadovoljnici iz redova stranke, da su i oni svom šefu nasapunali dasku. Možda ne direktno. Dovoljno se je nekoliko puta potužiti svom supružniku na šefa svoje stranke, izložiti mu kako bi on, da vodi stranku, sve mnogo bolje napravio, pa da supružnik svojim glasom brani svog životnog suputnika.
Stranke na desnici nisu jedinstvene. Bar za sada. Ponudile jesu neke programe pokušavajući ih bazirati ili na ekonomskoj ili na emocionalnoj platformi. Jedni traže od glasača da uključe razum, a drugi potenciraju patriotski osjećaj kao najviši razlog ljudskog postojanja. Podsjećaju me na lik Čombea iz serije “Lud, zbunjen, normalan“, koji ponavlja reklamnu krilaticu: „Glasajte za nas! Glasajte za nas!“ I to je dovoljno. Ne treba navoditi razloge, ne treba obećavati, razrađivati,,, tek, glasajte za nas!
Na ljevici će ove godine biti također živo i zanimljivo. Pojavili su se neki novi, mladi ljudi koji dobro znaju što žele, koji imaju polet, znanje i energiju pomicati utvrđene bastione. Što će nam se već na jesen ponuditi na jelovniku Sabora, ne znam.
Reći ću vam isto ono što kažem mojim ukućanima kada im se neki naum izjalovi: „Sami ste skuhali, sami kusajte!“
Upravo razmišljam,dobit ćemo uskoro novu vladu ali i oporbu,velika je odgovornost na nama svima.Pogotovo u ovoj neizvjesnoj 2020 godini, kada hara svijetom epidemija Covida19. Kada svi zajedno smo prisiljeni na oprez,moramo se odreći mnogo čega nepotrebnoga.Ujeno tu je i bojazan od siromaštva i neimaštine.U čemu ni jednoj budučoj vladi ni oporbi neće biti lagani odlučivati.Tu je velika odgovornost,od sviju u Vladi i u Oporbi.Ali i nas preostalih društveno i pojedinačno.U svakom slučaju međusobnih dnevnih prepucavanja bi trebalo biti manje.Više bi trebao nadvladati,uz veliku ljubav za Hrvatsku,mukotrpan kvalitetan rad vlade i oporbe.