Pismo iz domovine
piše: Lada Franić-Glamuzina
Zagreb/25. srpnja 2020. /Prije nekoliko dana sam zadovoljno špancirala Agramom, slikala ti izložbu purgerskih riječi, posjetila Grič, Ljeto na Strossu, osjetila da je grad oživio nakon zemljotresa.
Ti si to radosno objavila u Glasu.
Toliko ljepote i kreacija krije su u Zagrebu, draga Sonja!
Koliko ljepote – toliko boli i patnje rekla bih.
Ta pojavnost, izgleda, raste proporcionalno.
Današnje jutro 25. srpnja 2020. g.odine je posebno, draga Sonja!
Zamisli?! Probudilo me kreketanje žaba iz zelenila pokraj moje zgrade…
Odjednom postanem svjesna da nema ptičjeg pjeva, utihnule.
Ni jedna ptica ne pjeva. Kao da su u štrajku?
Otvoreni su mi svi prozori, osluškujem, nema ptica….ali nije to potpuna tišina, čuje se kreketanje žaba i šum kiše koja šušti po brezovom lišću…
Pijem jutarnju kavu prvi put s kreketom žaba…
Podsjetilo me to na jednu scenu iz romana Gabriela Garcíae Márqueza „100 godina samoće“.
Naime, kiša je tako dugooooo padala u Macondu da su ribe i žabe plutale po zraku… Osjećam da je Macondo stigao u Zagreb!
Eto, jedna od najdražih scena iz romana se konačno počela materijalizirati. Rekoh sebi prijekorno – Pazi, vještico, što želiš!
Kad smo već kod želja i pozdrava sjetih se da se danas zasigurno ostvarila i želja našega gradonačelnika jer je Zagreb postao najveća gradska fontana na svijetu.
Njegove želje ipak nisu isto što i moje.
Naime, od mojih želja utihnu ptice od žalosti, a žabe pjevaju od radosti…
A od njegovih želja umiru ljudi, tone grad, trese se i urušava, odnosi bujica snove i imovinu… štakore!
Ova poplava je odnijela jedan život hrabrom i odgovornom vatrogascu Davoru Kovačiću (53. godine), članu DVD-a Kustošija.
Nije se Davor Kovačić ni ozlijedio ni pao. Njemu je pozlilo. Da, dobro ste pročitali: poZLilO je Čovjeku dok je ispumpavao vodu iz stanova i podruma očajnih građana. Srce mu puklo od tuge i nepravde kad je došao ispumpavati vodu iz stanova u centru Zagreba. To se zna dogoditi poštenim ljudima da im srce pukne, draga Sonja.
Ispumpavao je vodu iz podruma građana koji su nakon potresa sami, kako su znali i umjeli, pokušavali zakrpati krovove i zidove, a podrume nisu stigli. Tko bi još i to stigao!?
Kad je potres rastrgao centar Zagreba i ostala prigradska naselja, gradonačelnik je rekao da građani nisu redovito održavali fasade. Sada očekujem njegovu izjavu da građani nisu redovito odštopavali sudopere…
Prošlo je točno četiri mjeseca od potresa (22.3.2020.) kojega više nitko ne spominje a u kojem je život izgubila petnaestgodišnja Anamarija Carević. Danas smo dobili poplavu.
Potres je rastresao i skinuo maske pohlepnika, a poplava je odnijela maske sa štakorima koji su izmilili iz podzemlja…Car je gol!
Ako ima Boga, nek čuje cijuk tih štakora, žabe nek poštedi! Znam da ćutiš kreket zagrebačkih žaba sve do Berlina!
Nadam se da će ptice opet pjevati u Zagrebu, draga Sonja!