piše: Lada Franić
Mama je radila u trikotaži nedaleko od podstanarskog stana, a nasuprot dvorištu se nalazilo i školsko igralište.
Bila sam tužna kad bi mati odlazila na posao.
Pitala sam je:
“Tko će me čuvati kad ti odeš raditi?”
Odgovorila bi kratko i sigurno:
“Čuvat će te Bog.”
Pogledala sam je u čudu:
“Kako će me čuvati kad ga nikad nisam vidjela.”
“Vidi On tebe. Ne boj se!”
Mama bi otišla na posao, ja bih obrisala suze, čitala stripove na pragu, a zatim otrčala na školsko igralište na kojem sam, zapravo, odrastala. Školsko igralište, prepuno djece i mladih, bio je moj dom.
Otac je stalno radio, brat je bio u školi,
a mene je čuvao On.