Djoko Erić
Ponekad
bez nekog vidnog razloga
odjednom
pukne moj svijet
u bezbroj komadića
ko pregrijano ogledalo
kad ga takne hladna kap
samo ga neki nevidljivi konci
drže da se ne raspadne
i traje to jedno vrijeme
između svjetla i tame
a onda
jedna blaga misao, slika
i kao u čaroliji
sve se opet sastavi
nevino i čisto
i bez sjećanja