Mate Milas
U maloj sobi moga dida
sanak mi na oči pane.
Kad izvana, najednon, graja se začu,
Kune did i viče, Jurijeve suje dane.
A dičarci iz sela ko čigre s trišnje skaču,
Na brigu iza kuće strka i’ i cika stane.
Čekajte me, prijatelji, u igru iđen s vama!
Potrčin k prozoru i rastvorin škure.
A iza nji se raširila ladna noćna tama,
Prostrle se u njoj sve nepovratne ure.
fotografija – Luka Kujundžić