Mate Milas
Molim te izađi, ostavi me sama,
Ja nemam više snage ni za jednu riječ.
Od sve ove vike duša mi se slama,
Jedino još želi u mir samoće prijeć.
Još noćas ja moram, oštar izvuć bičag*,
Prerezat sve spone, zamest svaki trag,
Kao čagalj samac, odlutati planinom,
Nad oblake se skriti, zaogrnut se tišinom.
Al’ se bojim, dušo, da ću tamo gore
U huku sjevernjaka čuti zaziv tvoj,
Da obrise će tvoje pisat traci zore
I da nikad više neću – spokoj naći svoj.