Igor Divković
Jel’ to tutnji?
Jel’ to grmi?
Jel’ to zveči?
Jel’ to ječi?
Što to budi
moju muzu,
dok drjemucka,
dok spavucka?
Nit’ su salve,
nit’ gromovi,
nit’ dukati,
niti do’ci
nit’ joj šuška
duga kosa,
dok drjemucka,
gola, bosa.
Jednim okom
viri, virka.
Drugim, sneno,
žmiri, žmirka.
Na p’o uha
ona sluška,
netko kanta,
baš pjevuška.
Jel’ to tenor
od kastrata?
Jel’ to sopran
anđelina?
Jel’ to nebo
sred visina?
Jel’ to more
iz dubina?
Nit’ kastrati,
anđeline.
Nit’ visine,
nit’ dubine,
već to slavuj,
u ševaru,
pjeva, pjevi,
svojoj ševi.