piše: Marko Jareb
Čitam u dnevnom tisku članak pod naslovom „Ništa se ne (g)radi, al’ važno je da načelnik dobro zaradi…“, gdje se navodi kolike su plaće nekih načelnika u malim općinama u RH.
Tako na primjer načelnik jedne male općine uz more, u RH ima plaću 17. 000,00 kuna neto mjesečno, dok načelnici nekih općina u zagori RH imaju 127. 000,00 kuna, odnosno 122. 300,00 kuna neto godišnje.
Profesori u srednjim školama imaju oko 72. 000,00 kuna neto plaću godišnje, odnosno oko 6.000,00 kuna neto mjesečno. Ovdje treba naglasiti da su to profesori s većim radnim stažem u školi, dok profesori početnici imaju znatno manje plaće, moguće čak i manje od prosjeka plaća u RH.
Je li profesori u srednjim školama trebaju imati tako mizerne plaće? Jesu li oni potplaćeni u odnosu na načelnike nekih općina koji možda i nemaju visoku stručnu spremu?
Još je nešto što bode u oči u tom članku, a to je što je prihod od poreza u gore navedenim općinama u zagori RH, 230. 000,00 kuna odnosno 200. 000,00 kuna, a na plaće zaposlenih se troši 780. 000,00 kuna odnosno 800. 000,00 kuna.
Je li to znači da je veća tara nego mjera? Koliko ima takvih općina u RH od ukupnog broja ( 429 )?
U zadnjih 25 godina u jednoj od gore navedenih općina načelnik je osvajao skoro 70% glasova. Kako je to uspijevao? Tako što bi prije izbora podijelio bonove za pomoć građanima ( po koji bakalar ili tukicu te bi se nekima asfaltirao put do kuće ), pa bi onda građani glasali za istoga.
Je li ovo na tragu onoga što se pričalo u narodu kako su na izborima u Kraljevini Jugoslaviji razni misionari išli po selima i dijelili jednu cipelu, a drugu su trebali dobiti, ako bi glasali za Vladinu listu. Kako se znalo tko je glasao za Vladinu listu? Tako što se glasalo putem kuglica i onda bi se vidjelo gdje bi kuglica pala. Zapravo to onda nije ni bilo tajno glasovanje, jer se za svakog glasača znalo za koga je glasovao.
Je li ovdje kod glasovanja u nekim općinama u RH slična situacija, samo što je glasovanje tajno, a na kraju opet svatko za svakoga zna za koga je glasovao?
Hoće li tome ikada doći kraj u RH u pogledu glasovanja u malim mjestima gdje vladaju lokalni moćnici?
Može li se ovdje prihvatiti ono nepisano pravilo – nikad ne reci nikad?
Nije to nikakvo čudo ni ništa novo.Kristalno se danas vidi.Da su u Hrvatskoj vladi i u Hrvatskom saboru,uz neke manjine mladih aktivnih političara.Političari iz bivšeg jugo režima.Koja djela se kristalno vide.Da su hrvatsku stvarali isključivo više za sami sebe.Na mjesto za svoj narod.