Marijana Dokoza
Čeznem da ti kažem najtišu riječ koju bih mogla izgovoriti glasno
Ali se ne usuđujem jer mi je netko rekao kako sam još uvijek
tvoja najveća bol
Zato te molim da mi oprostiš nakon godina lutanja koje sam provela
nastojeći ti reći
Najtišu riječ
Pokušavam te ostaviti zauvijek ali se pribojavam
Strahujući da bi se prošlost mogla jednog dana vratiti
Zato te čuvam u najtišoj riječi moje nutrine
Oprosti što nisam ostala
Bilo bi pogrešno, svi su to znali
Vidjeli su kukavnost moju
Koju se nisam niti trudila skriti
Dajem ti scenarij koji mi odnekud izvire
Čujem te kako me zoveš ali se ne usuđujem odazvati
Pusti me
Izreći ću najtišu riješ sasvim glasno
Moram, kako bih se oprostila od tebe
Znam da uzalud plačem zazivajući promjenu prošlosti
Ali evo ti tihu riječ i pusti me u moj svijet
Odlično, “…Izreći ću najtišu riješ sasvim glasno…”sviđa mi se