Marijana Dokoza
Vodi me kući i oslobodi me,
Čujem zvonjavu na zvoniku stare crkve,
Doziva me,
Kročim teškim koracima bez ruke pomoći.
Vodi me kući i oslobodi me,
Krik za plavim morem čujem
Za suncem koje mi raduje grudi,
Ej, moj dragi, svojom me dobrotom zaštiti.
Vodi me kući i oslobodi me,
Čujem miris cvijeća i glasanje cvrčaka,
Prati me mir našeg doma
Svi nose bijelo, a mene sivo obuzima. .
Vodi me kući i oslobodi me,
Neka se čipka bijela ukaže na mojoj ruci,
Mojim putovima neka mi noga kroči
I sivilo će nestati, sigurna sam.