Nada Vučičić
Imena dana slutnje
Zaborav bi bio rana
Tama bolne šutnje
Nisam od onih što se prijete
Da sreća čeka na dohvat ruke
I kako je vrijeme poslije
Melem za rane krute
Nemoj reći da se ne sjećaš
Molim te samo šuti
Ostavi nadu i plavetnilo neba
Očima što sanjaju morske oblutke
Dok vjetar raznosi suho lišće
I grlice tišinom šute