Djoko Erić
Kao zla braća s nožem u ruci,
Jedni kraj drugih, mi smo daleko.
Ko krotke ovce za nas su vuci.
I za sve naše kriv nam je neko.
.
Životi naši jednom će proći.
Taj strah u nama razara dušu.
Kako sa time živjeti moći?
Osim da drugog ščepaš za gušu.
Mi svi imamo nježnu stranu srca.
Kad ona kuca, onda smo blagi.
Sad nam je teško, grlo nam grca.
Plačemo skupa i svi smo dragi.
Manje bi život bojili tugom,
Da nježnu stranu pružimo drugom.