tekst: Fiip Ćorlukić i Uredništvo Hrvatskog glasa Berlin
Kad se iz Pule porukom javi Filip Ćorlukić, to je praznik za oči i dušu. Naime, Filip je naš višegodišnji, cijenjeni, dragi i najstariji suradnik.
Naš “dida Filip”, kako ga od milja zovemo, već je u 94. godini.
Nekad su elektronske poruke “letjele” i više puta dnevno k Filipu u Pulu i natrag nama u Berlin, u svijet. Posljedice moždanih udara taj su brzi ritam razmjene zanimljivih sjećanja i inteligentnih razmišljanja i zapažanja, nešto smanjile ali ne i zaustavile. Filip se bori sa svakom rečenicom, ali se ne predaje. Riječi i rečenice sve bolje izgledaju, njegov jaki duh i intelekt nadvisuju bolest.
Evo jednog kratkog sjećanja kojeg je napisao i poslao jučer.
“U selu Vrhovi u kojemu sam se i rodio, u stanu našeg kuće, imali smo i ljutitog, velikog psa Žuju -s kojim se nikad nisam igrao.
Imao sam već 6 godina i otac je unajmio stan u Derventi, pa smo skupa sa zaostalim stvarima u zaprežnim kolima, otišli u Derventu.
Žujo je ostao vezan i strina ga je trebala hraniti dok mi dođemo po njega.
Nakon nekoliko mjeseci, otac i ja smo pješice krenuli u Vrhove – a već par kilometara prije dolaska čuli smo Žujino glasno i dug0 zavijanje.
Kad smo došli u vrt, on je radosno počeo skakutati. A kad sam mu prišao bliže, uspravio se i skakutajući, počeo me lizati po obrazima.
Bože moj, kakva je to bila ljubav od strane Žuje, s kojim se ranije nikad nisam igrao jer je bio ljutit i opasan.”
…
Filipovu knjigu “Moja sjećanja na minulo stoljeće” objavili smo u cijelosti, u više zasebnih priča, u rubrici naslova “Prorok prošlosti” a pripremamo za objavu na portalu i njegovu knjigu naslova “Heretik”.
Filip Ćorlukić je očevidac i sudionik brojnih povijesnih događaja, sve rjeđi svjedok minulog vremena. Zbog toga, objavljeno kod nas svaki dan dobija sve više na važnosti.