tekst: Zdenka Weber
foto: Press Mara Bratoš
Koncert sopranistice Evelin Novak i Orkestra mladih glazbenika, Matija Fortuna, dirigent, HNK u Varaždinu 17. i HNK u Zagrebu 21. ožujka 2021.
Nije teško postati slavan i omiljen kada se ima glas i pjeva kao što to umije Evelin Novak.
Zato i ne iznenađuje da su dva koncerta, prvi 17. ožujka u gledalištu HNK u Varaždinu i drugi 21. ožujka u HNK u Zagrebu bila najavljena vrlo jednostavno, samo kao EVELIN, a raspoloživa mjesta popunjena do posljednjeg.
Intendantice dvaju hrvatskih nacionalnih kazališta, u Varaždinu mr. sc. Jasna Jakovljević i u Zagrebu Dubravka Vrgoč, nedavno su potpisale suradnju dviju kazališnih kuća i prvi je rezultat te ubuduće namjeravane razmjene programa bio upravo solistički nastup sopranistice Evelin Novak, članice ansambla Državne opere Unter den Linden u Berlinu i docentice na Berlinskom sveučilištu za umjetnost, koncert na kojemu je pod ravnanjem dirigenta, docenta na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu Matije Fortuna muzicirao Orkestar mladih glazbenika sastavljen pretežno od studenata zagrebačke Muzičke akademije.
Evelin Novak pjevanje je učila u razredu Darije Hreljanović na Glazbenoj školi u Varaždinu a diplomirala u razredu Dunje Vejzović na Državnoj akademiji u Stuttgartu, s daljnjim usavršavanjima na majstorskim tečajevima koje su vodile Mirella Freni, Brigitte Fassbaender, Deborah Polaski i Trish McCaffrey. Dakako, najbitnija pedagoški bila je nedvojbeno i sama operna umjetnica svjetskog glasa i profesorica u Stuttgartu pa i u Zagrebu Dunja Vejzović.
Doista, od samog početka prepoznate izuzetne pjevačke sposobnosti, glas tople boje, sopran velika raspona, sjajne mogućnosti koncentracije i brzog učenja, discipliniranost kao i nadasve ugodna vanjština i šarm spontanog, slobodnog kretanja na pozornici, sve su to značajke koje Evelin Novak čine posebnom i jedinstvenom. Uostalom, svatko tko se imalo razumije u svjetske razmjere profesije opernog pjevača kojoj se posvetila naša umiljata Međimurka shvaća da je riječ o izuzetnoj umjetnici i glazbenici budući da ju je u angažman jedne od najuglednijih svjetskih opernih kuća, Staatsoper Unter den Liden u Berlinu, angažirao Daniel Baremboim (1942.), od 1992. godine umjetnički ravnatelji i generalni muzički direktor (GMD) Državne opere Unter den Linden.
Baremboim je veliko dirigentsko i pijanističko ime, ali i mnogo više od glazbenika, pa zato samo nekoliko podataka. Rođen u Buenos Airesu, Baremboim je argentinski pijanist i dirigent židovskog podrijetla, koji je svojim djelovanjem i ugledom stekao izraelsko, španjolsko i palestinsko državljanstvo, a osim slavnih dirigentskih pozicija i pijanističkih nastupa, pri kojima je uglavnom i solist i dirigent, za Baremboima je jedna od vrijednih biografskih činjenica i podatak da je zajedno s palestinskim intelektualcem i filozofom, dugogodišnjim profesorom na Sveučilištu Columbia u New Yorku Edwardom Saidom (1935.-2003.) 1999. godine utemeljio orkestar West-Eastern Divan, sa željom da mladi glazbenici iz Španjolske i bliskoistočnih zemalja – Izraela, Palestine, Libanona, Egipta, Sirije i Jordana – svojim umjetničkim angažmanom pokažu i dokažu moć glazbe u mogućem prevladavanju svih „razlika“ i/ili političkih razmirica.
To je podatak s dubokim značenjem, ne samo političkim, već je i činjenica da je riječ o dirigentu, a i o upravitelju velike operne kuće, koji glazbi pridaje veliko značenje a za njezino izvođenje traži izuzetne talente, neovisno odakle dolaze. Naša sopranistica, za nas hrvatska diva, Evelin Novak, stoga je od samog početka karijere ušla u krug najboljih koje svijet aktualno na opernom planu kao mlade nade nudi i koji se svojim sposobnostima razvijaju u glazbenike nedvojbeno svjetske reputacije. Gledala sam ju i slušala na premijeri Verdijeve operne tragedije Macbeth s Baremboimom za pultom a u glavnim ulogama s Anom Netrebko i 77-godišnjim Plácidom Domingom i režiji Harrya Kupfera na moj rođendan (17. lipnja) 2018. Evelin, koja me je upravo za rođendan počastila pozivnicom, imala je treću ulogu, lik Kammerfrau, a bila je zapažena u brojnim kritičkim osvrtima. U međuvremenu se dakako uspinje i do glavnih likova.
Dirigent Matija Fortuna također se može podičiti vrlo uspješnim životopisom, ali u njegovom slučaju vezanim za Beč i studije u razredima Vjekoslava Šuteja i Uroša Lajovica, dirigentskim nastupima u Austriji i drugdje, te današnjom pozicijom docenta za dirigiranje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.
Dakle, koncert EVELIN, prvo u Varaždinu a potom u Zagrebu, a bila sam na oba glazbena događaja, već je unaprijed mnogo obećavao. Tome valja dodati i vrlo glasne i intrigirajuće najave praizvedbe pet stavaka koje je pod nazivom Međimurske legende, za sopran i orkestar a. o. 78 skladao i Evelin Novak posvetio skladatelj Davor Bobić. Bobić je danas nedvojbeno najplodniji hrvatski skladatelj, autor brojnih djela koja su učestalo na programima solista i ansambala, a novim se naslovom ističe kao skladatelj koji na zbilja zanimljiv, pa i duhovit način miri staro i novo, narodno i klasično, vokalno i instrumentalno. U ciklusu su popjevke, nama sa sjevero-zapada itekako dobro poznate narodne međimurske pjesme iz notnih ostavština Florijana Andrašeka i dvije iz Zbornika međimurskih pjesama Vinka Žganca.
Bobićeva skladateljska sposobnost, ali i mudrost, očituje se u prepuštanju izvornih melodija glasu i Evelin Novak ih svojih toplim sopranom doista autentično interpretira. Tà to i jest njezino rodno nasljeđe, popjevke koje poznaje od rođenja. Ono dodatno, glazbeno dojmljivo, događa se u orkestru i tu se Davor Bobić dokazuje kao vrsni instrumentator i orkestrator koji pojedine orkestralne instrumente ističe i naglašava u trenucima kada pjevu treba dati dodatnu boju i važnost. Mislim pri tome na sordiniranu trublju, obou, solo violoncella ili koncertne majstorice, dakle violine, te uopće na sklad kojim je Fortuna postizao vrlo plastične zvukovne situacije.
Koncerti su započinjali Uvertirom Mozartovoj Otmici iz Saraja interpretiranoj poletno i stilski adekvatno. Slijedila je virtuozna španjolska arija Les Filles de Cadix Léa Delibesa, temperamentni bolero koji osvaja svježinom i visinama pa je za Evelin je doista „po mjeri“, a potom je Orkestar mladih glazbenika uhu je ugodno i nadasve precizno izveo Intermezzo iz opere Manon Lescaut Giacoma Puccinija.
Evelin Novak blistala je u vrlo teškim, zahtjevnim, a glazbeno neodoljivim arijama, Ebben,n’andro lontana, ariji Wally iz istoimene opere Alfreda Catalanija, antologijskoj, genijalnoj ariji Ah, je ris de me voir si belle en ce miroir, ariji u kojoj se Marguerite u Gounodovom Faustu promatra s poklonjenim biserjem koje joj Faust darovao kupljen novcem za prodanu dušu, te na kraju ariji Sylvie Heia, heia in den Bergen iz operete Kneginja Čardaša Emmericha Kẚlmẚna, u kojoj je sjajna sopranistica mogla dati oduška svojem temperamentu i uz pjevanje i zaplesati. Sopran koji plijeni i oduševljava. Bravo evelin!
Dodatak O mio babbino caro (O moj dragi tata), arija Laurette iz opere Gianni Schicchi, najizvođenijeg dijela trilogije Giacoma Puccinija, izvela je Evelin Novak maestralno. Svakako da je to arija koju već „i vrapci pjevaju“ i nema soprana koji ju nema na repertoaru, ali Evelinina je interpretacija imalo toliko duše da sam ju doživjela kao njezine najiskrenije obraćanje vlastitome tati. A tata ju je drugo jutro morao voziti u Dresden jer u Semper Oper je Evelin Pamina a njezin suprug Bernhard Hansky Papageno u Mozartovoj Čarobnoj fruli. A to je već ipak neka druga priča, da ne kažem cjelovito operna razina. No u ovoj korona-zagušenosti možemo biti sretni i za ovaj događaj i susret s Evelin Novak, Hrvaticom koja dostojanstveno zastupa svoju domovinu u svijetu. Sretno i dalje i dođi nam opet!
© Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 25. ožujka 2021.
HNK u Varaždinu 17. ožujka 2021.
HNK u Zagrebu 21. ožujka 2021.
Evelin Novak, sopran
Matija Fortuna, dirigent
Orkestar Mladih Glazbenika
Program:
Wolfgang Amadeus Mozart: Otmica iz Saraja, uvertira
Léo Delibes: Les filles de Cadix