IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: sonja Breljak
I prođoše i Uskrsni blagdani! Sad pred nama novi radni, malo “okrnjeni” tjedan. Nešto poznanika neradne dane provelo putujući … tko u Domovinu a tko kojekuda drugdje …rodbini u Njemačkoj. Mi Berlin ne napustismo. I nije bilo raspoloženih u obitelji za to. Znam, lijepo je u rodnim krajevima. Ali zna i u Berlinu biti lijepo. Po želji …može se čovjek posvetiti užoj ili široj obitelji ili se u te dane “utopiti” u globalno turističko ponašanje. Biramo onu prvu varijantu. Uskrs provodimo u užoj obitelji. Ne ispuštamo naših običaja. Bojimo jaja. A za tu svrhu koristimo crveni luk, točnije lučinu koja daje lijepu, tamnocrvenu boju. U ovoj pripremi sudjeluju i djeca. Prikupe u obližnjem parku raznog bilja, cvijeća. Ono će, prislonjeno uz jaja i umotano u najlon čarapu, pri kuhanju, ostaviti na jajima lijepe, jedinstvene šare. Ne propustismo ni odlazak u crkvu …s crkvenim pjevačima provedoh četiri dana u pjevanju. Bilo je lijepo. Propovijedi u ove svečane dane držala dva fra Petra – fra Patar Čirko, berlinski župnik i fra Petar Lubina, gost iz Splita, iz župe Gospe od zdravlja.
U domovima potom, dane posta zamijenili dani obilne hrane. Da se počasti obitelj. Pripremi se i pokoja tradicionalna slastica. Tako i mi, okupljeni oko stola, po povratku s nedjeljne mise na dan Uskrsa, objedujem …pripovjedamo …a ima se o čemu … Put nas ovamo u Berlin nanio u nezgodno …a kažu da je svako nezgodno …ratno vrijeme. Pa usporeno puštamo korijenje. Svako malo se vraćamo sjećanjima u prošlo vrijeme …Obično su i razgovori za obiteljskih okupljanja povezani s bivšim nam životima. Meni poumirali roditelji, brat odavno odselio u daleku Ameriku …u rodnom gradu većinom obilazim tek pokojne na bugojanskom groblju. Ali opet sjećanja živa, topla. I ove se godine za obiteljskim stolom u Berlinu vodi razgovor o prošlosti, predacima, tradiciji.
Pripovjedajući, vele mi …ah ti možda i ne zna što su to opanci?!
–Znam, znam …odgovaram. Vidjela sam ih na ljudima koji bi pijačnim danom dolazili u grad …crne, gumene, plitke …Ali …napomenem …jer sam stanovala na periferiji grada …kod nas se nisu nosile u doba kad sam ja bila dijete. Viđale su se nanule …e na ove moje riječi, nasta žučna diskusija. Jedni tvrde kako se kod njih, kod nas Hrvata u Bosni nisu nosile nanule već je to …priličilo muslimanima. Velim …nisam ni ustvrdila nošenje nanula kod drugih, nemam o tome spoznaja. Tek, tvrdim, u bugojanskoj ulici Stjepana Radića, u kojoj sam i ja rođena, tamo negdje sredinom i s kraja šezdesetih godina, skoro je svaka kuća imala pred vratima – nanule. Znate riječi one pjesme …ne klepeći nanulama kad silaziš sa čardaka …Nanule su drvene sandale. Povjest ih u Bosni i Hercegovini smješta u vrijeme turske okupacije. I kao djevojčici kupovali su mi ove drvene sandale. Ručno se rade. I nisu bile skupe na bugojanskoj pijaci. U vrijeme kad su gradske ulice dobile asfalt, zanimljivo je bilo klepetati nanulama po njima, po dvorištu …avliji, po travi obliženjeg stadiona. Naš grad je imao džamiju na jednom kraju a pravoslavnu crkvu na drugom kraju grada. Između njih, u središtu grada bila je …a i ostala – katolička crkve svetog Ante.
I naša ulica je bila mješovito naseljena. Živjeli smo jedni uz druge. Zajedno se kao djeca igrali, prepirali, odlazili u školu, dijelili …a opet svoju posebnost čuvali. I sačuvali. U dane Uskrsa …bojali bi jaja slično kao što činimo danas. Ulica bi bila puna onih koji odreda misle i tvrde kako posjeduju najtvrđe jaja . U praćenju nadmetanja, sudjelovala su sva djeca iz susjedstva. I onda pitanja …što je to Uskrs? …pitali bi prijatelji iz ulice, muslimani. Što to slavite? Pa daj ti odgovori. U mojoj dječjoj glavi, lakše je bilo pojmiti i smjestiti Božić i rođenje malog Isusa. I popratne pojave Uskrsa bijahu žive i zanimljive. Ali suština? I kako do odgovora? I što reći onda kad me pitaju. Reci …posavjetova majka …umro na križu za nas, uskrsnuo na nebo …ponavljam, a djeca me otvorenih usta gledaju dok dodajem …najveća je to tajna naše vjere . .. Tvoju smrt gospodine navještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo …ponavljam riječi molitve. Grijao mi dušu ovaj odgovor. Tajna o Kristovu uskrsnuću na kojemu počiva naše vjerovanje. Sve je dobro s s tim vjerovanjem. Sve s ovom tajnom ima svoj smisao. S njom …sa snagom vjerovanja u nju, nismo zalutali, zagubili se niti zanijeli klepetom nanula po kaldrmama i ulicama našeg grada. Pred mladim bi generacijama …posebno onima rasutima po svijetu, bilo potrebno oživjeti, osvježiti, približiti, ovu najveću tajnu naše vjere. Ne mogu to oni ponekad sami.