Hrvatska kulturno-umjetnička i sportska zajednica Berlin u pripremi godišnje, redovite i izborne skupštine
Berlin/ “Tko zna zašto je to dobro” ili “U svakom zlu ima i nešto dobro” -narodne su mudrosti kojima su ljudi kroz stoljeća nastojali ostati uspravni, podignute glave oduprijeti se vjetrovima lošeg vremena i nastaviti dalje. Tako ljudi a slično je i s udruženjima koja osnivaju radi zajedničkih potreba, interesa, druženja, doživljaja. Svako takvo udruženje i njegovo trajanje, tražilo je puno truda, volonterski rad njegovih članova a često i cijelih njihovim obitelji, dosta žrtvovanog slobodnog vremena, rada, angažmana pa i materijalnih sredstava.
Nedavno smo izvijestili kako je Hrvatska kulturno-umjetnička i sportska zajednica Berlin, pritisnuta visokom cijenom najamnine iznajmljenog prostora i neaktivnosti radi mjera na suzbijanju virusa, te nedobijanja državne potpore, prinuđena ovog svibnja napustiti prostorije u kojima je od 37 godina postojanja, provela posljednjih 13 godina.
Je, na prvu, nije to lijepa vijest, svima žao ali dobro je čuti da to nije posljednja vijest iz ovog druženja koje, iako zatvara dosadašnje prostorije, nije ugašeno. Upravo suprotno, uvjeravaju iz uprave udruženja, imaju velike planove za budućnost.
O vremenu između dvije skupštine, sadašnjoj situaciji i novim planovima bit će riječi na godišnjoj, redovitoj i izbornoj skupštini koja je u pripremi i čije je održavanje, jasno, uz pridržavanje svih epidemioloških mjera, pozivom što ga u ime Upravnog odbora potpisuje i članovima šalje predsjednica Karmen Meić, najavljeno za 29. svibnja.
Evo, kako je, između ostalih, vijest o zatvaranju prostorija Hrvatske zajednice Berlin, na jednom od fejs profila Hrvatskog glasa Berlin, komentirala Lili Vlahov, članica folklora i vokalnog sastava Lastavice, koja je svojevremeno osnivanje Hrvatske zajednice Berlin 1984. godine, doživjela kao dijete.
“Kao djevojčica od 13 godina bila sam nazočna pri osnutku Hrvatske zajednice – onda Zajednica još nije imala prostorije. Muža sam upoznala u njoj kada se prostor nalazio u Jugendfreizeitzentrum Antenne na Hallesches Tor, gdje su me roditelji vodili sa sobom na druženje i okupljanje Hrvata, šta i nije baš bilo ni bezopasno u ono vrijeme…
Nakon kratkog vremena se HZ preselila u Haus der Familie na Mehringdamm gdje je i osnovano Hrvatsko kazalište mladih, tada jedinstveno kao takvo u dijaspori. Onda se Zajednica selila u prostorije na gornjem dijelu Ku’damm-a, poslije ponovo na Hallesches Tor, da bi se nakon toga selila u Bülowstraße i naposljetku u Karl-Marx-Straße. Znači, s vremena na vrijeme je uvijek bilo da je došao kraj prostorija iz različitih razloga – sasvim normalno događanje kako vidite…
Moj otac, Marko Lončarević, je u svim, ama baš svim prostorijama, provodio struju i puno truda, fizički i psihički s mnogo drugih članova iz ljubavi ulagao.
Kad sam mu sinoć javila (o zatvaranju prostorija, op. u.), samo je rekao:
-Kćeri, milo: Zajednica nije ugašena, treba samo naći prikladnije prostorije jer uvjeti nisu više bili dobri – previše novčanih obaveza je na koncu trovalo opušteno okupljanje. Vjerujem da će odbor s predsjednicom Karmen uspjeti u radu, te svaka im čast što su do sada uspjeli da je Zajednica pod tim uvjetima previsoke mjesečne stanarine i mjera radi Corone, tako dugo se uspjela držati.
Nema veze za prostorije, doći će druge, kao što je došlo i u prošlosti. Pazi molim te, da se setovi šaha i satovi ne zaborave u skladištu na plafonu u hodniku kod kuhinje, lijepo to spremite, jer smo mi šahisti to bili kupili.
Stoga gore glavu i pogled u budućnost. Vjerujem da će te uspjeti. Lijepo mi pozdravi Karmen Meić i pozdrav Odboru.-
Riječi moga oca, divnoga čovjeka, koji je prirodan skeptičar i veliki kritičar. No, i on se mogao uvjeriti u sposobnosti novoga odbora i želi svu sreću za daljni i uspješan rad. Hvala tata na riječima – vrlo rado i s ponosom sam ih prenijela osobno a evo i tu, jer mi je to važno, za naše mišljenje.
Vrijeme je za promjene – da bi i u budućnosti mogli se i dalje u našoj Zajednici družiti. Nadam se da će ljudi sad shvatiti – ipak nam je Corona na koncu pokazala, da se društva, firme itd., njihov način rada, trebaju prilagoditi ako žele i u budućnosti postojati.
Dragi članovi Odbora, draga predsjednice, dragi članovi koji podržavaju promjenu – chapeau! Vjerujem u vas i vaše sposobnosti! A sve ostalo će doći!”, piše, između ostalog, u svom komentaru Lili Vlahov.
Budu li uporni i složni članovi i nova uprava ovog udruženja od općedruštvene koristi koje iz dosadašnjih prostora izlazi bez ikakvih dugovanja prema bilo kome, narodne mudrosti s početka teksta pokazat će se istinitima te će se iz ove situacije iznjedriti dobre i poticajne stvari i neko novo vrijeme i život ovog udruženja. Prvi korak ka tome je skora redovita godišnja i izborna skupština. Sretno!