Urša Raukar i Gordan Bosanac, Možemo!, uoči drugog kruga izbora u Zagrebu
prilog: Aleksandra Brnetić
foto: Nina Đurđević
Zagreb/ Uoči nedjeljnog završnog izbornog kruga sve su oči više manje uprte u buduće gradonačelnike. Ne toliko u one stare, dosadašnje, kojima se smiješi novi mandat, već u nove, koji već odavno kucaju na najvažnija gradska vrata, ma gdje ona bila diljem Hrvatske.
Tako je i u Zagrebu, koji je odvajkada bio mjerilom ostalim hrvatskim urbanim sredinama, u civilizacijskom, gospodarskom, kulturnom pogledu.
Ni na ovim izborima na čelo Zagreba ne će zasjesti Hrvatska demokratska zajednica, ma koliko god ona još bila jaka na nacionalnoj razini. Zagreb i njegove političke vode već odavno su uzburkali oni kojima bi Arsen – u to sam uvjerena – posvetio ove svoje stihove, napisane i skladane još daleke 1984.:
On drukčije voli neke druge
Veže ga mnogo starih veza
Pa mora ljubav za me kriti
A nisam ni ja bez obaveza
Među tim mnogim, mnogim drugima su i Urša Raukar i Gordan Bosanac, oboje rođeni Zagrepčani, oboje članovi Inicijativnog odbora platforme Možemo!, čiji je gradonačelnički kandidat Tomislav Tomašević u prvom krugu dobio premoćnih 45,15 % glasova, a Možemo!, kojeg još čine Zagreb je naš!, Nova ljevica, Zelena alternativa – Orah, Za grad – 40,83 %. I Raukar i Bosanac su na listi za Skupštinu grada Zagreba.
Urša je – kako je lapidarno i od milja zovu oni što vole njene kazališne, televizijske i filmske uloge – u politiku ušla iz aktivizma. Prvo se ta pripadnica jedne stare i ugledne zagrebačke familije s gornjogradskih prostora borila za povrat imena Trga žrtava fašizma da bi prije 11 godina krenula u borbu protiv izgradnje garaže u Varšavskoj ulici, ali i u borbu za očuvanje spomeničke baštine na obližnjem Cvjetnom trgu, a protiv Horvatinčićevog šoping centra s luksuznim stanovima na vrhu.
Bosanac je na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu postao inženjer fizike, a s University College London vratio se s magisterijom ljudskih prava. Drago mu da nije otišao iz Zagreba, niti iz Hrvatske za razliku od mnogih njegovih kolega. Proteklih se godina, kao i njegova politička kolegica Urša, zalagao za očuvanje tekstilne tvornice Kamensko, bio je protiv privatizacije zagrebačke Čistoće i u prvim redovima Zelene akcije, kad su oni, predvođeni Tomaševićem, u Varšavskoj počeli lupati po zaštitnoj ogradi gradilišta te su je na kraju srušili i rastavili. Ušli su u ograđeni prostor, sjeli na ogradu i zauzeli gradilište. To naravno nije prošlo bez policijske intervencije.
Kao prioritete za grad Zagreb Možemo! ističe jeftine i kvalitetne komunalne usluge te svima dostupne javne usluge – vrtiće, škole, bolnice, staračke domove. Zalažu se za povećanje zaposlenosti, pogotovu mladih, putem zelene industrijalizacije, za instrumente zelene javne nabave i za razvoj društvenog poduzetništva.
Ali Možemo! stalno prati kritička primjedba, kako političkih analitičara, tako i običnog čovjeka, da im je aktivizam u malom prstu, a politika gotovo pa nepoznat teren. Upitala sam ih što kažu na to:
Urša Raukar: To već govore četiri godine, a mi već četiri godine dokazujemo da se itekako znamo ponašati u političkim vodama. Pokazali smo to u skupštini. Naš Tomislav Tomašević i Klub Lijevog bloka obećali smo da u Skupštini ne će biti više ništa isto. I nije bilo isto. Sjednicu su trajale dva tri dana, raspravljalo se o svemu, uspjeli smo zaustaviti neke loše stvari bez obzira što smo bili opozicija. Da, aktivizam, ali politički aktivizam. Mi ćemo uvijek biti s jednom nogom na ulici, s građanima, a s drugom nogom u institucijama. Mi smo dokazali da smo politički relevantni I prošle godine na parlamentarnim izborima kad smo sa sedam zastupnika ušli u Hrvatski sabor. Mislim da je ta priča o aktivizmu pomalo neutemeljenapa i deplasirana jer iza nas stoji jedan ozbiljan politički rad već četiri godine.
Gordan Bosanac: Ja se uopće ne plašim tog pitanja. I ja uvijek kažemo da smo mi kao aktivisti, i aktivistkinje, gledali politiku iz prvog reda, puhali za vrat političarima i političarkama i jako dobro razumijemo političke procese. Mi smo otpratili mnoge ministre, mnogi su se ministri promijenili, ali mi smo ostali i mislim da imamo velika znanja kako provoditi javne politike i sad sam presretan da to imamo priliku i pokazati u Zagrebu na lokalnoj razini. Mogu razumjeti da neki ljudi imaju te upitnike nad glavom, ali kažem: Naše iskustvo praćenja politike iz prvog reda sigurno je dobar temelj da krenemo u samu politiku.
HGB: Izlaznost je u Zagrebu u prvom krugu bila mala – 45,15 % glasova. Ako tako ostane, to ne će biti veliki legitimet za javno političko djelovanje. Kako pridobiti one koji su neodlučni i koje ne izlaze na izbore?
Urša Raukar: Prije svega moramo uzeti kontektst u obzir. Izlaznost je nešto veća nego prije četiri godine, ali mi prije četiri godine nismo imali ovu epidemiju. I u ovim uvjetima, koji su naravno globalni, ja mislim da je ova izlaznost veća. Jer naši su glasači izašli. Vjerujem da bi ih bilo i više da nisu bili zaustavljeni epidemiološkim uvjetima, izolacijama, samoizolacijama i ostalim stvarima koje se događaju u ovoj situaciji. Svakako vjerujem da će promjena smjera upravljanja gradom pokazati, pa i na neki način i motivirati da na sljedećim izborima izađu u većem broju zato što će vidjeti da su promjene doista moguće.
Gordan Bosanac: Mi smo na zadnjim parlamentarnim izborima mobilizirali ljude koji su odustali od politike i od izlaženja na izbore. Ja bih volio da je izlaznost bila nešto veća, ali mi je drago da mi nekako lovimo tu mlađu populaciju, koja nas prepoznaje. Ja sam zaista uvjeren da smo motivirali one koji do sada nisu izlazili. Možda su oni, koji su prije izlazili, sada ostali kod kuće. Ali rezultat je takav da nama ide u prilog.