stihovi: Igor Divković
foto: Alfred Matijašević
Gledam,
Svijet,
s pola oka,
ne mogu,
doći,
k sebi,
od šoka.
Kakva šerada.
Kakva fasada.
Kakva predstava.
Kakva parada.
Gledam,
Svijet,
s pola oka,
ne mogu,
doći,
k sebi,
od šoka.
Od šoka,
ne mogu,
doći,
k sebi,
od šoka
ne mogu,
niti tebi,
drugima
ne želim,
niti ne bih.
Gledam,
Svijet,
k’o bog,
s visoka.
Svijet,
sam sebe,
gleda,
s niska.
Svijet,
sam sebe,
stiska,
stiska…
I kentaur,
svijet,
gleda,
s visoka,
ali ga gleda
hladnog oka.
Također
i kiklop
i nebeske ale
i zvjezdana raja
i kozmo budale…
Gle’
meni,
Svijeta,
s po’ oka.
Gle’
Svijetu,
mene,
ko’ bog,
s visoka.
Svemir,
svoj nemir,
gleda,
s duboka,
ne može,
doći,
k sebi,
od šoka…
