Igor Divković
Moja kuća
gleda na more,
čeka gazdu
da bane.
Kad’ ću doći,
od kud’ ću ući,
s prednje, ili
sa stražnje strane?
Moja kala
kaže mi hvala,
hodaj po meni,
šeći.
Tvoje stope,
tvoje klompe,
to me zdravi,
i liječi.
Povratku mome
glasno zvone
i sva zvona
moga grada.
Moja luka
na sto’ je muka,
kao mati,
šta će mi dati?