tekst: Žarko Delač
Uvriježena izreka kako je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu u posljednje je vrijeme evaluirala pa se čak govori kako je nogomet nova religija, vjera i opijum za narod. No, tako bi mogli reći i za sport općenito, za kladionice, pušenje i slične društvene pojave koje uzrokuju u nama ovisnost i uzajamno emotivno djelovanje.
Bez obzira na koji način definirali nogometnu vještinu i odmjeravanje dviju ekipa na terenu, ne možemo se oteti dojmu kako su utakmice nogometne reprezentacije postale jedan od najvećih nacionalnih događaja, poticaj za buđenje domoljubnih osjećaja i vraćanje svojim korijenima. Tako na europskom prvenstvu u nogometu nismo i nećemo čuti Odu radosti ali iza svake budnice pojedine države otkriva se zanos i uzbuđenje među igračima i navijačima.
Ljepoti navijanja za svoju naciju i reprezentaciju pridonosi i osjećaj pravednosti jer na igralištu igra samo 11 igrača i nije važno koliko je pojedina država mnogoljudna, koliki joj je BDP ili površina. Jedino preostaje činjenica da svi žele pobijediti i to ne samo iz sportskih i financijskih razloga već i zbog ljubavi prema svojoj domovini. U tome je još jednom uspjela i naša reprezentacija na Europskom nogometnom prvenstvu koja nam je podarila ogromno veselje i radost u godini prepunih briga i nedaća.
Imajući to na umu još sam jednom sa zgražanjem pročitao pojedine komentare i novinske natpise koji su sve do jučerašnje pobjede omalovažavali i podcjenjivali naše igrače, izbornika i igru. Dapače vrijeđali si ih i na ljudskoj razini te iznosili nevjerojatne uvrede i mržnju. Kao da naši reprezentativci nisu željeli pobjede i bolju igru i kao da se ništa ne pita protivnika na terenu.
Nažalost, u tom smo segmentu ponovno pali na ispitu i očigledno nam je potrebna edukacija i odgoj ili barem malo više strpljenja i obazrivosti.
O pojedincima koji se raduju kada naša reprezentacija gubi, a takvih ima čak i među našim saborskim zastupnicima, ne treba trošiti riječi. Oni su posebna priča i defektni dio hrvatskog društva ali nažalost, zahvaljujući određenoj skupini birača imamo pojedinačnih primjera kako su postali i predstavnici naroda u našem najvišem političkom tijelu.
Ipak veći su problem pripadnici pojedinih navijačkih skupina, nerazboriti naši sugrađani i “veliki” poznavatelji nogometne igre koji priznaju samo pobjede i uspjehe. Ne samo u nogometu već i u ostalim sportovima kao i u životu. Njima treba poručiti i da su neuspjesi i porazi sastavni dio života iz kojih moramo izvući pouke i postati još snažniji, a ne odustati ili proganjati vinovnike i takvih životnih situacija.
Tolerancija i snošljivost su pravi odgovor i način na koji se trebamo postaviti u takvim situacijama na svakom mjestu i u prilikama koja nam se događaju. Zbog toga i skladba Svijet priznaje samo pobjednike ne pridonosi ljudskoj i normalnoj atmosferi u našem svakodnevnom životu. Sve u svemu našim nogometašima i stručnom vodstvu još jednom treba uputiti najiskrenije čestitke i zahvaliti im na svemu što su do sada učinili.