I VIŠE OD IGRA

piše: Žarko Delač
Nedvno završeno europsko prvenstvo u košarci otvorilo je mnoga pitanja o stanju tog sporta u Hrvatskoj. Veliki broj zaključaka je završio s konstatacijom kako je hrvatska reprezentacija postignula maksimum obzirom na okolnosti u domaćoj košarci.

Pri tome se misli na lošu gospodarsku situaciju i životarenje ili gašenje košarkaških  klubova u Osijeku, Slavonskom Brodu, Zadru, Splitu…

Primjeri su to kako je recesija i ta nesretna svjetska gospodarska kriza uzela  danak i u sportu. No s druge strane u isto vrijeme  i odbojkašice postižu bolji sportski uspjeh, rukometaši i nogometaši su godinama u nekom kontinuitetu, hokejaši igraju u prestižnoj ligi, a imamo i vrhunskih pojedinačnih sportaša.

Zbog toga nedostatak sponzora i utjecaj financijske krize samo na košarku ne može biti opravdanje za nemogućnost postizanja boljih rezultata. Izglednije je kako u svakom sportu dominiraju pojedinci te je tako rukomet sinonim za Gopca, nogomet za pokojnog Markovića, odbojka za Barača a takve osobe u košarci nema.

Osobe koja će nas dostojno predstavljati u europskim i svjetskim košarkaškim asocijacijama ili pregovorima sa sponzorima. Pojedinačni klupski pokušaji ulaska privatnog kapitala kao u Cedeviti, Križevcima ili Šibeniku kratkog su daha i ovise o hiru i raspoloženju poduzetnika zaljubljenih u košarku. Trajna budućnost košarke može se izgraditi samo na uključivanju bivših igrača i stručnjaka u košarkaške saveze i institucije što je prokušani recept u mnogim državama. Zašto nigdje nema Vrankovića koji se nezadovoljan situacijom u košarkaškoj organizaciji iselio iz Hrvatske ili Kukoča, Rađe, Nakića, Knege, Perasovića da ne nabrajam dalje vrhunske igrače.

Amaterski sport je u prvom redu zabava i razonoda, a profesionalni odgovoran posao koji zahtjeva veliko odricanje. Zbog toga želimo li se izdići iz amaterizma i polučiti još bolje rezultate nema mjesta improvizacijama i osobnim taštinama. Ne može se marketinški posao svoditi na prodaju časopisa Košarka i političkim sponzorstvima.

Nužne su inovacije i kvalitativne promjene na svim razinama košarkaške organizacije jer samo će tako biti moguće postići željene rezultate. Sjetimo se samo  kako je još  prije 50 godina   profesionalne NBA momčadi gostovala  u Karlovcu, a danas nam se takav događaj čini nestvaran.

Ili jednostavno rečeno dok hokejaši igraju na ledu u Puli košarkaši još rade i žive u prošlom stoljeću. Unatoč tome nepresušni talenti i prirodna nadarenost nam osigurava  kontinuiranu prisutnost i odlične rezultate u natjecanjima mlađih selekcija. No prijelaz u seniore nije popraćen adekvatnom stručnom i logističkom potporom koju današnja moderna košarka zahtijeva i koju mogu osigurati samo sposobni menadžeri i dokazani stručnjaci.

Možemo zaključiti kako to nije ništa novo jer je ista situacija u svim segmentima ljudskog društva. Ovisi samo kada će se stvoriti kritična masa koja će uspjeti iznjedriti takve vođe i prihvatiti njihove ideje i vizije.

Jer vizionari su često neshvaćeni i potrebno je ponekad vrijeme i sreća kako bi se to ostvarili. Zato košrkaškoj organizaciji želim puno sreće i uspjeha u pronalaženju košarkaškog vođe i vizionara koji će oko sebe okupiti sve zaljubljenike i štovatelje ove zanimljive i lijepe sportske igre.