Nada Vučičić
Ispirem zvijezde u čaši vode
Led pluta po vrhu kao ogledalo
i mali žuti list pokušava prodisati
grabeći površinu između prstiju
lijepeći zvijezde po rubu čaše
daleko od napuštenog neba
od kojeg smo otrgnuli komade
za darove običnim prolaznicima
da bi nas se sjećali
Važno je pamtiti imena…
Kome ću sada pričati vječnost
Kome ispisivati propusnice za raj
Zakletvu nevinosti rubova sna
Otiske posječenih stabala bez oznake
gdje su korijenje spleli
Sada već žena umorna od posrtanja
Između izbočina na cesti koja pamti
Cvjetanje ruža prije umiranja
Prije izdaje
Prije laži