piše: Ivana Šojat
Itekako se možete roditi na pogrešnom mjestu, ali i s “pogrešnim” genomom. Nikoli Tesli se na današnji dan rođenjem “dogodilo” ijedno i drugo.
Rodio se u području gdje genijalce doživljavaju kao čudake, budaletine, gdje im se smiju i rugaju im se, a ako ili kad uspiju, onda im zavide (kao recimo, Rimcu).
Osim toga, Tesla se poput Milutina Milankovića rodio na etnički neočekivanom mjestu: obojica su se kao Srbi rodili u Hrvatskoj (zapravo Austrougarskoj).
I sad nitko ne zna što bi s njima. Gimnazija koju je u Karlovcu pohađao doduše spominje Teslu na svojoj web-stranici, ponosno ga ističe kao svog nekadašnjeg učenika, no ne nosi njegovo ime.
Gimnazija u Osijeku koju je Milanković pohađao ne spominje znanstvenika po kojemu su ime dobila dva kratera na Mjesecu i Marsu, kao i jedan asteroid. Gimnaziji je u nazivu broj, ali ne i njegovo ime. Nikola i Milutin su bili Srbi u Hrvatskoj. To je valjda problematično. Možda i nije.
Hrvatska se gotovo jednako odnosi i prema hrvatskim genijalcima rođenim u Hrvatskoj. Hrvati će radije najvećoj zračnoj luci dodijeliti ime političara, nego znanstvenika ili (ne daj bože!) umjetnika. Varšava je svoj aerodrom prozvala po Chopinu.
U nas velika većina ljudi, kad ih pitaju za Teslu, tektonski pomak u znanosti do kojega je doveo “taj čudak” svode na zaključak: “Da nije bilo Tesle, sad bismo televiziju gledali u mraku.” Isti ti ograničeni i zatucani bi u tom mraku bez Tesle uskoro mogli sjediti s aluminijskim folijama na glavama – kako njihove veličanstvene životne navike ne bi pratili putem čitača čipova ugrađenih prigodom cijepljenja, ili kako ih ne bi ubilo strahotno zračenje 5G mreže…
PS: Upinjemo se “brendirati” svoje gradove, županije, državu, plaćamo stručnjake koji bi trebali osmisliti nekakvu čarobnu krilaticu, magijski vizual… a nema grada, nema područja koje nema barem jednog svog u svijetu itekako poznatog genijalca kojeg prešućujemo…