Miljenka Koštro
U ovoj zamršenoj igri života i smrti
I venjenja u obvezama do na vrh glave
Preobrazila bih lahor kojeg ego vrti
Neka me brige zaobiđu, ili zaborave
.
Putujući od klanca do klanca
Želim u srcu tihe treptaje sreće
Čuvajući dušu od okova i lanca
Kruh i meso nahranit me neće
Volim lepršav život, volim ga u Kristu
Učim se biti, bez prtljage, čovjek dobar
Po stoti put srce grijem uz pjesmu istu
Dok iz daleka promatra me neki grobar
Život me cijedi od klanca do klanca
U tijesnoj koži, druga ja izvan tijela
Na mjesečini vrijeme po rubu tanca
U narančastom sutonu ja i breza bijela