piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Zašto nam je to tako teško?
Teška bolest našega bližnjega neminovno nas upućuje da razmišljamo i o svojoj vlastitoj bolesti i smrti. To nam je uvijek teško i odbojno i zato svi bježimo od toga. Čak i ako smo vjernici. Neizlječiva bolest našega bližnjeg trebala bi u nama vjernicima pobuditi misao: ja sam kršćanin. Ja imam dragocjenu nadu da će Bog biti uvijek uza me; da me On ni u najtežem mojem životnom času neće napustiti. Bolest i život uvijek idu zajedno. To su dvije povezane karike. Teški bolesnik veoma dobro zna kada je pri kraju svoga životnog puta. On se ne boji toliko blizine smrti, koliko pomisli da će umrijeti usamljen. Zato žudi za svojom obitelji.
Postupak s bolesnikom
Obitelj pak, upravo zbog straha i nemoći pred bolešću i smrću, često svoga neizlječivog bolesnika predaje u zdravstvenu ustanovu. Poznato je da 95 % teških i neizlječivih bolesnika želi bolovati u svojoj obitelji, a ne u bolnici. U takvom teškom stanju bolesnik najviše vapi za ljudskom blizinom. Bolesnici gotovo uvijek žele s nekim razgovarati o svojoj bolesti. U bolnici oni o svojim strepnjama nemaju s kime razgovarati; tamo su liječnici i medicinsko osoblje prezauzeti svakodnevnim rutinskim poslovima. Zato su bolesnici u bolnici najčešće vrlo osamljeni. A to im pričinjava veliku bol i patnju. Oni su željni „svoje postelje“ kod kuće, „svoga sunca“ na svome dvorištu, „svoga komadića neba“ kojeg su gledali kroz „svoj prozor.“
Kako biti uz bolesnika
Bolesniku je susret sa poznatim i dragim osobama najčešće djelotvorni lijek. On od toga živi u dugim bolničkim danima i noćima.
Rođaci i susjedi!
Otiđite u posjet svome bolesniku. Planirajte si vrijeme koje ćete u miru provesti uz njega. To može značiti da ćete jedno vrijeme biti samo tiho i mirno prisutni uz njegov krevet.
Izbjegavajte stajati uz bolesnika koji leži na postelji! Na taj način on je u nižem i u podčinjenom položaju. Izbjegavajte sjedati na njegov krevet! Na taj način mu ulazite u njegov osobni prostor ili ga ljuljate; a bolesnici to ne vole. Primaknite si stolicu i budite svojim očima u razini njegovih očiju. Slobodno bolesnika nježno dotaknite, dajte mu do znanja da iskreno želite jedno vrijeme biti s njime. Odmjerenim riječima govorite mu da nema tako teške bolesti koja bi mogla umanjiti njegovu ljudsku vrijednost. Dobri Bog je sve ljude stvorio iz ljubavi i On nas nikada neće napustiti. Svi smo mi, i u zdravlju i u bolesti, zauvijek njegova ljubljena djeca. Za vrijeme posjeta pomno osluškujte želje bolesnika.
Kako razgovarati s bolesnikom
Najbližoj rodbini uvijek će ostati prepušteno koliko se bolesniku može reći o njegovoj bolesti. Na njegova pitanja odgovarajte samo toliko, koliko on traži. Iz poštovanja prema njemu budite iskreni. Ako volite bolesnika, tada mu nećete lagati ili govoriti zamagljeno. To osobito bolno doživljavaju oni ljudi koji su tijekom svoga života uvijek bili otvoreni i jasni. Čak ni zdrav čovjek ne želi slušati informacije koje su nejasne, nepouzdane ili djetinjaste, a kamo li bolesnik. On je svjestan da mora dovršiti neke svoje važne životne račune, srediti svoje odnose s obitelji, s prijateljima i s Bogom.
Nemojte u razgovoru s bolesnikom tražiti uzroke bolesti! Nemojte tražiti krivca za bolest!
Nemojte se pretvoriti u bolničkoga špijuna i tražiti greške u radu liječnika ili sestre!
I vi i bolesnik potrošiti ćete na taj način dragocjenu snagu, a nećete doći do nikakva zaključka.
Bolest uvijek dolazi sama i ona je uvijek jača od nas. A liječnik i sestre žele bolesniku samo dobro. Budite im saveznik u borbi protiv bolesti.
Nije dobro da bolesnika tijekom posjeta uzbuđujete svojom vlastitom žalošću, jaucima, naricanjima ili plačem. Iz poštovanja prema njemu budite mirni i ozbiljni, kako to dolikuje takvom dostojanstvenom trenutku.
U razgovoru uvijek ostavite otvorena vrata za – nadu. Bolesnik uvijek ima pravo na nadanje. Ponekad će vam bolesnik otkriti da je opterećen nekim svojim grijehom. Recite mu da svi imamo iskustvo da je grijeh težak teret na duši. Kažite mu da je jedino dobri Bog u stanju preuzeti naš teret i oprostiti naš grijeh. Bolesnom vjerniku, ako to želi, uvijek se mora omogućiti da prizna svoj grijeh, da ga se oslobodi u svetoj ispovijedi, da učini zadovoljštinu i da se potom u duši smiri ili čak obraduje što je bez grijeha preporođen, čist i lagan.
Za dobru ispovijed nikad nije prerano! Nemojte se ustručavati pozvati svećenika. On dolazi buditi nadu i krijepiti snagu, a ne prizivati kraj. Svećenikov posjet, ispovijed i bolesničko pomazanje mogu pobuditi i najdublju bolesnikovu prikrivenu snagu. Posvećeno bolesničko ulje nije magija, već znak Božje prisutnosti uz bolesnika. Ako je čovjek cijeli život proveo na vjernički način, omogućite mu da na taj način i zaokruži svoj život.
Kako tješiti bolesnika
Kad je čovjek neizlječivo bolestan i na kraju svoga životnog puta, on se u duši osjeća poput maloga djeteta. On je, kao i dijete, nemoćan i ovisan, željan vaše blizine, zaštite, sigurnosti i topline. Zato se tako prema njemu i ponašajte. S bolesnikom budite blagi i nježni. Nemojte se sramiti ili bojati prihvatiti ga za ruku ili ga blago milovati po licu. Slobodno ga poljubite ako vam je to majka, otac, brat, sestra, dijete, žena, muž… On će to vrlo dobro osjetiti, duboko proživjeti i bit će vam zahvalan na toj gesti.
Ako bolesnik drijema možete mu nježno šaptati u uho; recite mu da se svi nalazimo na putu koji vodi k dobrome Bogu. Možete mu nježno govoriti kako ćemo svi mi jednoga dana ploviti preko jedne široke rijeke. Na njezinoj drugoj obali željno nas iščekuju svi oni koji su otišli prije nas, a koje mi volimo i za koje molimo. Opišite bolesniku dobroga Boga koji nas na drugoj obali čeka i želi nas primiti u svoj zagrljaj.
Bolesniku možete tiho šaptati o prekrasnim stanovima koje je Bog pripravio za sve nas koji smo njegova djeca. Ohrabrujte bolesnika da se posve svjesno, svojevoljno i s povjerenjem prepusti i utone u toplo i svjetlo Božje naručje.
To ćete postići tako da mu govorite o Bogu koji je poput majke: beskrajno blizak, strpljiv, nježan i topao. Ako u bolesniku pobudite takvo ozračje vjere, sigurnosti i nježnosti, tada ste mu najviše pomogli.
Molitva
Ako bolesniku nije do razgovora, ponudite mu svoju molitvu. Molitva uz teškog bolesnika prilika je da nadvladate svoju zbunjenost, izgubljenost, smetenost i strah pred bolešću. Molitva će vas iznutra okrijepiti, smiriti i ojačati.
Važno je znati da bolesnik sve čuje što mu govorimo. Mogu se njegovi pokreti primiriti, disanje postati plitkije, otkucaji srca usporiti, no sluh će ostati otvoren za okolinu do zadnjega daha. Zato neka bolesnik u zadnjim trenucima ne čuje vaš plač ili jauk. U takvim zadnjim trenucima smijete vapiti da Božja blizina obavije vašega bolesnika i pomogne mu prijeći u vječni život.
Dragi čitatelji!
Teški bolesnik koji je vaš rođak ili znanac nikad nije negdje daleko od vas. On živi u svakoj velikoj zgradi, vašoj ulici, selu, susjedstvu…
Nemojte misliti da imate još dovoljno vremena da ga posjetite. Život brzo vene, jer je nježan poput travke ili krhak poput napukle trske. Podržite bolesnika svojim posjetom, blizinom i molitvom.