piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr med.
Malo dijete do 3 godine
Ono još ne shvaća pojam „vrijeme.“ Nema predodžbu o budućnosti ili o konačnosti. Njegov jezik je još siromašan i ono ne vlada riječima kojima bi iskazivalo osjećaje. Ono može riječ smrt zamijeniti sa riječju odsutnost, san ili spavanje.
Djetetu je svejedno je li netko umro ili je samo nekamo otišao. Ono smrt shvaća povratno (reverzibilno) i očekuje da će se umrla osoba vratiti. Dijete u toj dobi nema nikakva razmišljanja ili dileme u vezi smrti bliske osobe.
Dijete u predškolskoj dobi
Dijete shvaća da je izgubilo dragu osobu, ali ne razumije zašto se to dogodilo. Muči ga uzrok smrti, o tome razmišlja i zato propitkuje tko je kriv i samostalno pokušava naći krivca. Smrt shvaća kao kaznu za neki krivo učinjeni potez.
Dijete u školskoj dobi
Ono razumije da je smrt konačna, da je umrla osoba trajno nestala i ne očekuje njezin povratak. U toj dobi dijete ima jaku potrebu da održi kontakt s umrlom osobom. To stoga jer počinje doživljavati da je osjećaj kontrole i kontakta s ljudima važan u životu. Budući da nad umrlom osobom dijete više nema kontrole, to ga uznemiruje. Zamišlja da bi smrt mogla biti zarazna i da bi mogla pogoditi i druge osobe iz njegove blizine. Zbog toga osjeća strah od smrti. U takvim razmišljanjima dijete se voli osamiti. Ono misli da takvi osjećaji i razmišljanja nisu poželjni i prikladni i da ih mora sakrivati. Uvjereno je da takve misli opsjedaju i opterećuju samo njega. Ne uočava i ne prepoznaje slična razmišljanja kod ostalih osoba iz svoje obitelji ili blizine.
Dijete adolescent
Ono shvaća konačnost smrti, razumije da to nije kazna, ali smrt smatra nepravdom i stoga osjeća bunt prema njoj. Ponekad može imati osjećaj krivnje radi svojih prethodnih nesuglasica sa preminulom osobom. Zbog toga može gubiti samopouzdanje, optuživati druge ili Boga za smrt bliske osobe.
Kako pomoći djetetu?
S djetetom razgovarajte na razini njegove dobi. Odgovarajte samo na ona pitanja koje ono postavlja, jer će samo takve odgovore ono moći posve prihvatiti i usvojiti. S djetetom razgovarajte iskreno i otvoreno. Najprije mu recite da ste i vi tužni, da ste i vi voljeli umrlu osobu te da ste zbog njezine smrti uznemireni i nesretni. Objasnite mu da je žalost normalan osjećaj kojega imaju svi ljudi: i mali i veliki. Govorite mu da osjećaje ne treba skrivati, već ih treba podijeliti s drugima.
Ohrabrujte dijete da izreče svoje osjećaje, sumnje i strahove.
Pokažite mu da se solidarizirate s njime u tuzi.
Nikad mu ne zabranjujte tugovanje i žalovanje.
Stalno mu svjedočite svoju blizinu i potporu.
Objasnite mu da za smrt ne postoji krivac.
Recite mu da je žalovanje proces, poput bolesti. Žalovanje traje oko godinu dana, a potom zamre ili izblijedi. Prestanak žalovanja ne znači zaborav na preminulu osobu.
Ponudite djetetu mogućnost i prikladno vrijeme da s njime razgovarate o voljenoj umrloj osobi, da joj crtate crteže ili pišete pismo.
Oformite lijepu kutijicu u koju ćete pospremiti uspomene na preminulu osobu.
Možete zajedno s djetetom izabrati okvir za fotografiju voljene osobe.
Poklonite djetetu plišanu igračku, po njegovom izboru, koju može uvečer zagrliti umjesto voljene osobe.
Nabavite lončanicu sa cvijetom kakvoga je voljela preminula osoba i njegujte ga zajedno s djetetom.
Posadite zajedno s djetetom stabalce koje će vas podsjećati na voljenu osobu.
Nemojte pred djetetom skrivati fenomen smrti. Postupno mu objašnjavajte što je to čuvanje sjećanja na umrlu osobu. Recite mu da zato:
– U doba žalovanja nosimo crnu odjeću.
– Na pogreb nosimo cvijeće ili vijence.
– Za dragog pokojnika molimo i prikazujemo svete mise.
-Posjećujemo grob pokojnika.
-U kući ili na groblju za pokojnika palimo svijeće.
– Čuvamo fotografije ili predmete drage osobe.
Nemojte misliti da je vaše dijete premaleno ili premlado da bi išlo s vama na groblje, a potom i na sahranu. Objasnite djetetu da ožalošćena obitelj u tim trenucima treba potporu svojih bližnjih. Zato, povedite dijete na pogreb dragoj osobi, na misu zadušnicu ili se kratko zadržite s djetetom na karminama. Neka dijete doživi trenutke kada ožalošćenoj obitelji iskazujete svoju blizinu, ljubav i sućut. Time ćete mu zorno pokazati da vaša nazočnost olakšava bol i tugu ožalošćenoj obitelji. Neka smrt u vašim pričama ne bude bauk.
Pomognite djetetu da pojmovi o smrti polako ulaze u njegovu psihu, ovisno o njegovoj dobi. Objasnite mu da smrt nastupa onda kad je osoba vrlo stara ili tako teško bolesna da je liječnici više ne mogu izliječiti. Takvu osobu tada Bog poziva k sebi – da ju on liječi.
Roditelji koji su vjernici mogu svom djetetu predočiti smrt kao prijelaz preko široke rijeke. Tu rijeku na kraju života moraju prijeći svi ljudi koji žive s nama i oko nas. Na drugoj obali rijeke čekaju nas sve naše drage, a preminule osobe. One ondje žive u bliskosti s dobrim Bogom. Bog na drugoj obali rijeke raskriljenih ruku čeka na svakoga čovjeka.
Objasnite djetetu što je duša
Nježnim riječima osvijestite djetetu da čovjek umire samo tijelom, ali da u sebi ima čvrstu, malu jezgru, a to je njegova besmrtna duša. Duša je ispunjena ljubavlju. Ljubav je u duši čvrsto zaštićena i zato ona nikad ne može umrijeti. Potičite dijete da može naslutiti i osjetiti ljubav svojih dragih osoba koje su umrle. Predočite mu da mu one s druge obale rijeke neprestano šalju svoju ljubav, žele mu dobro, zagovaraju ga i čuvaju. Držite se u razgovoru osnovne smjernice da smrt nije katastrofa i poraz, već susret s dobrim Bogom i s onima koji su preminuli, a koje i dalje volimo.