Sven Adam Ewin
Kad vidim slano more, posve se smirim.
More mi zbori. More morem mrmori.
Ako ga nema, a ja načas zažmírim
I more moje – usred mene se stvori.
.
More je moja draga. More je mati.
Da meni bude dobro, more se ubi.
Kad god sam ranjen, i kad mi duša pati,
More me nina-nana… More me ljubi.
More je pjesma. U meni more vrije.
Nešto bi htjelo reći… Ja kažem, reci.
More je moje prepuno poezije.
More bi htjelo pjevat sa mnom u terci.
More se propne… Pa pjevamo u dvoje.
More me prati… More, orgulje moje!