piše: Dragica Trumbetaš
Kadrila je plesna figura u jednom francuskom plesu. Izvorni oblik je da se pleše u četvero, ali i može i većoj grupi.
Uglavnom, plesna priča ide tako da na podij dođe svaki plesač kao samac i napravi zaokret i pretvori se u plesnu grupu.
To je jučer izveo Premijer s Generalima sa “zamolbnice”, došli su čvrsto sa svojim mišljenjem napravili zaokret i nakon zaokreta napravili naklon Plenkoviću i prepustili se da on vodi ples.
Ples je sklon promjenama, mijenja se po taktu i interesu voditelja, ljepota toga je da se samo treba prepustiti.
Generali niti ne znaju da su samo plesači potrebni u ovom trenutku da daju malo živosti i poprave sliku voditelja plesa.
Admiral Lošo kaže da je to dio neke šire priče, a i gosp. Kosor kaže isto. I ona je imala pristup u stvaranje takvih zapleta u politici koji razvlače rat 30 godina na ovim prostorima prema potrebi.
Dogovori se zaplet između dvije strane i odmah imenuju i junaci raspleta na oba dvije strane.
Ovaj put je moguće da je zaplet možda dogovoren na mostu, poslije kojeg se drugi dobitnik povukao na duhovnu obnovu i sad čeka dogovoreno vrijeme da se osnažen vrati na političku pozornicu.
Poslije vatrometa na mostu nema Dragana Čovića da daje podršku svojim Hrvatima ,a “zamolbnicu “je potpisala njegova stranačka kolegica.
Junak raspleta na drugoj strani bit će on, jer tišina u kazalištu donosi gromoglasni pljesak na kraju predstave.
Sve je smislio neki osrednji PR stručnjak s ciljem da se stvore uvjeti za proglašenje još jedne pobjede, ovaj put pobjeda će biti nad zloglasnom “zamolbnicom” i proglašen spas Generala.
Heroj spasa bit će naša Vlada, na čelu s Premijerom i njegovim jučer prisutnim ministrima.
S druge strane granice drugačija situacija.
“Sud pravde” ne želi izručiti Mamića, razumije patnje i njegovu bol zbog zarobljene duše u Hrvatskoj.
Mislio je trgovati, prokazao je korumpirane sudce i ostao bez duše i novaca.
Ne izgleda kao da pati, ali tko zna, nema više vjerne publike koja bi ga u trans raspoloženju dizala na ramena.
Premijer nudi engleski čaj Miri Bulju, napitak dokonih lordova i spletkaroša engleskih dvora, no na drugoj strani zemlje, radnice Orljave popile su svoj posljednji napitak u radnom okruženju.
Spakirale stvari i s jednom kutijom u kojoj je i jedan mekši podmetač za tvrdu radnu stolicu, krenule u put u neizvjesnost.
Poslodavac država, nije znala osigurati dovoljno posla kojim bi zarađivale svoj svakodnevni kruh.
Očekuju da će od osam prosjeka plaće, u otpremnini koja je zagarantirana kolektivnim ugovorom, dobiti samo tri.
Od njih osam, u Hrvatskoj će ostati otprilike tri, ostale će u Europu u potragu za starcima kojima njihova država subvencionira njegu pod stare dane.
Treba zaraditi za zaostale rate kredita i za režije prema državi, mogle bi ostati i bez svega ostalog što su do sada stvorile.
Država ima efikasniju naplatu od bilo kojeg “Ugovora o radu.”
Ovršitelje ne zanima kako je dug nastao, državi dug treba plati odmah, a ako je država dužna, za dug, možeš ju tužiti državi, dok se dođe do izlaza iz čarobnog kruga našeg zakonodavstva, advokati i zatezne kamate pojesti će veliki dio spornog duga.
Posla za radnice u Hrvatskoj više nema, košulje kod nas ne nosi sirotinja, a bogati imaju na lagerima do kraja života, nešto su kupili, a većinu dobili na nekom prigodnom savjetodavnom domijenku s temom kako postati konkurentni poslodavci u Hrvatskoj.
Vođene čovjekom koji je pola plaće dobivao od HGK, a pola u Orljavi, u zadnje vrijeme tvornica je radila tako da su porezni obveznici u Hrvatskoj, plaćali razliku cijene između troškova i isplativosti, za kupce iz Njemačke.
Ništa se ne zna o sudbini menadžera, možda sada pređe, nakon što pokupi svoju otpremninu, na cijelu plaću u HGK, pa u lordovskom društvu Luke Burilovića nastavi ispijati engleski čaj kako i spada među društvom Lordova.
Možda se i ovdje zapjeva ona omiljena Zdravka Mamića
“Nitko nam ništa ne može!”
Uživajmo u današnjem danu, tko zna čime će nas scenaristi političkog zbivanja sutra zabaviti, s ciljem da nam skrenu pažnju, da nam je novčanik sve prazniji, da su razni izgovori za to sve jadniji.
No doći će vrijeme da i mi zaplešemo kadrilu, poslije zaokreta i bez naklona, voditelja plesa pošaljemo u tišinu na ” Duhovnu obnovu”, i on je izgubio dušu vodeći državu, tako da svaki dan stvara novu sirotinju.