Sven Adam Ewin
Kada hvalite Boga, vi, koje krasi trpnja,
Čas prije nego hranu ustima prinesete:
– Hvala Ti, Gospodine, na prvom danu srpnja,
Nekog ljeta Gospodnjeg… Neke dvije i ente..
.
Pokušajte Mu reći, sa srcem. U suzama.
Pokušajte Mu reći, ne mozgom, nego čulno.
Pokušajte Mu reći: – Zahvali i Ti nama!
Pokušajte Mu reći – pa bilo bogohulno.
Bez vas ni Njega nema. I On to dobro znade.
U zrcaljenju vašem On svoje vidi fleke.
Sve što mu nedostaje, On od vas krišom krade,
Jer vi ste Njegova Hrid za odbijanje Jeke.
Vi, s oborenom glavom, vi, s fanatičnom vjerom,
Vi ste potrebni Njemu! Tu nema ničeg mračnog.
Tek s vama izmjerljivim, ko s jediničnom mjerom,
On može izmjeriti i sebe Beskonačnog!
Zato se osovite, kad Mu pjevate Slavu:
U kor da pjeva s vama pozovite i Njega.
Nek srce je za srce. Nek glavu je za glavu.
Jer On je samo vama – Silni Gospodar Svega!