Ni riječi o Juditi, niti cvijeća za Oca hrvatske književnosti
Jutarnji članak/ Društvo profesora hrvatskog jezika
tekst i foto: Sanja Miloloža
Zagreb/ 18.08.2021./ Na Josipovoj jezičnoj galeriji, autorskom portalu za hrvatski jezik u osnovnoj školi, stoji članak o činjenici da je emisija TV kalendara propustila u svojim prilozima izdvojiti ključan trenutak hrvatske kulturne povijesti: tiskanje prve autorske knjige na hrvatskome jeziku Splićanina Marka Marulića (13. 8. 1521.).
Autorica ovih redaka bila je uvjerena da će se to popraviti u današnjemu TV kalendaru s prilogom o Ocu Hrvatske Književnosti. Nije. Unatoč činjenici da je autorica ovoga članka pisala čak i korisničkoj službi HRT-a, a dobila je i potvrdu da su primili obavijest.
Naime, Marko Marulić je u današnjemu TV kalendaru zaslužio nekoliko sekundi svojega portreta i potpisa uz sliku: 1450. rođen Marko Marulić, hrvatski književnik. Nije ni danas Marulić zaslužio svoj dvominutni prilog, pretekli ga mlađi povijesni događaji, zatim operna pjevačica Draga Hauptfeld, filmska arheologija, pa čak i električni tramvaj u Zagrebu. No doznali smo da je, istom mjerom (portretom i potpisom pod sliku), primjerice, 18. 8. umro Džingis-kan, a rodili se Draga Hauptfeld i Patrick Swayze.
A kao šećer na početku, mladi gospodin Bruketa, poznati dizajner, koji u televizijskoj kampanji uz Godinu čitanja govori zašto je važno čitati knjige. No nigdje ni riječi da je u pitanju i Godina Marka Marulića!
E, moj šjor Marule, toliko o zahvalnosti. Kako reče dr. sc. Srećko Listeš u našoj knjizi Marul i njegova Godina: “Kad su Agencija za odgoj i obrazovanje i Društvo profesora hrvatskoga jezika zamolili Sabor Republike Hrvatske da proglasi ovu godinu Marulićevom, ministrica kulture i medija je o tomu dala svoje negativno mišljenje. Srećom, Sabor nije dužan slušati nepromišljene ministre i nije dopustio ometanje obilježavanja kulturnoga događaja godine, i to baš od službenika koji bi o tomu trebali skrbiti.
Marulu se njegove nemeze osvećuju jer je dobar i jer je Otac Hrvatske Književnosti. Njegova Judita počinje i završava posvetom hrvatskomu jeziku, malomu jeziku naroda koji u Marulićevo doba ionako nije mogao čitati njegova djela: ljudi su bili većim dijelom nepismeni, ili nisu mogli nabaviti skupu knjigu. Veliki je pjesnik, bez obzira na teškoće, izgradio najsnažniji spomenik svojemu narodu, djelo duboke domoljubne ideje i moralne snage. Zašto bismo ga bacili kao truplo kroz prozor!”
Znate što je, zapravo, tužno? Da se za Marulov rođendan nitko iz državnih ustanova nije sjetio donijeti barem jedan cvijetak uz njegov spomenik na njegovu trgu kod Državnog arhiva u Zagrebu, A Godina je Marka Marulića .koju je proglasio Hrvatski sabor. Jednoglasno.
Nedopustivo. Zato pozivam sve kolegice i kolege profesore hrvatskoga jezika, članove Društva profesora hrvatskoga jezika i druge poštivatelje Marka Marulića koji su sutra u Zagrebu da odvoje tijekom dana malo vremena, došeću se do Marulova spomenika, polože jednu ružu i/ili zapale svijeću za rodonačelnika hrvatske književnosti i kulture.
Nemojmo Marulića baciti kao truplo kroz prozor, pokažimo barem ružom da cijenimo činjenicu da je, Listešovim riječima, Marko Marulić izgradio najsnažniji spomenik svojemu narodu, djelo duboke domoljubne ideje i moralne snage. Učitelji su zahvalna bića. Uvijek primjer, Neka budu i ovaj put.
P.S. Autorica ovoga članka bit će ondje u 15 sati.
Marulić od Društva profesora hrvatskoga jezika dobio cvijeće u Zagrebu
Zadnjih nekoliko dana pisali smo o odjeku Marulićevih obljetnica u medijima i danas je (19.08.2021. u 15 sati)) u ime Društva profesora hrvatskoga jezika položeno cvijeće na Marulov spomenik na Trgu Marka Marulića u Zagrebu. Ondje je stajala već jedna upaljena svijeća koju je donijela kolegica Martina Klarić koja je reagirala na moju objavu u FB grupi Školska zbornica.
Hvala kolegici Martini i hvala svim kolegama i kolegicama koji su slali svoje virtualne ruže u nemogućnosti dolaska u Zagreb danas. Naš je profesorski obraz čist, Marulu u čast.