Miljenka Koštro
Glumica nisam
Na pozornici vremena jesam
Ali me život zasipa, vrijeme oduzima,
Poželjnim i nepoželjnim tekstovima
U kazalištu života
Neke uloge nisam birala
Niti znam jesam li ih
Dobro odigrala
Sve oko mene je varljivo
I prevrtljivo kao smjer vjetra
Koji sukne iznenada
Bilo gdje i bilo kada
U kazalištu života
Glumica nisam
Više od pedeset ih me snađe
Sve sam sporija
A živjeti sve slađe i slađe
Nevidljivim šakama potučem
Na licu bore
Šapnem sebi
Život je nemirno more
Oseke i plime bojam
Crno-bijelo, u boji
Cipele bolje ili lošije
Samo da čovjek na mjestu ne stoji
Onda počnem rasti dok padam
Novoj ulozi se nadam
Jer u cvjetnjaku nade
Uvijek nešto procvjeta
Zaboravim na godine
I iskusnija zaplešem u nova ljeta
prekrasno