Nada Vučičić
Izgubljena pustinjska djevojčice što lutašpoljima nepoznate Zemlje
noseći nadu kao tek izleglog ptića u grudima
siroto dijete u stoljeću pakla zarobljena
dok sretnike griju ruke roditelja pred TV
i stižu im SMS poruke od prijatelja
u toplom stanu raja gdje strah je poništen
Ti jadno moje kako da te utješim
daljine su prevelike i kolovoz je uklet
i zmije pune otrova spremnog za nevine
A smrt nosi listu miljenika u očima
i mimoilazi nesretnike
Ti jadno moje kako da te utješim
slijepim očima ukletog Svijeta