Miljenka Koštro
Ispod koje li to planine
Izviru moja nadahnuća
Ah, je li moj skromni stih
Za njih dostojna kuća
To pjevuši vrtlog vjetra
U meni i oko mene
Nadahnuća negdje zatrepere
Iz mene novi val stihova krene
Probijaju se kroz sitno raslinje
Svjetlo bježi, mrak pada po kosi
Na pučini nazire se brod
Mjesec na leđima teret mraka nosi
I lete, lete ta bezimena nadahnuća
Kao mala nevidljiva bića
Nasmiješim se i trepnem
Te moje glazbene note
Rođene, ili iz sreće, ili iz bola
Bezobrazno, dobro se kote
Ili je sve olujne noći varka
Za ugušeni vrisak barka
O, živote, živote
Pun si proljeća
I suzne ljepote