stihovi i foto: Mirjana Blašković
Svakom je listu
sudbina ista,
suncem se budi,
sneno prolista,
s drugim lišćem
skupa diše,
sjaji zeleno,
s vjetrom se njiše.
Prije il’ poslije
venuti stane,
okrunjen zlatom
taman pred kraj,
treperi i šapće
dok pada s grane:
“Korijenu se vraćaš
znaj!”