Trebamo li voditi brigu o tome tko kupuje nove stanove?
piše: Žarko Delač
Informacija koja se pojavila u medijima kako tisuće zainteresiranih čeka u redu za otkup stanova u jednoj novogradnji u Zagrebu, čija je vrijednost kvadratnog metra 5000 eura, odličan je pokazatelj stanja u našem društvu. Za pretpostaviti je pri tome kako se ne radi o marketinškom potezu prodavatelja stanova jer je i na drugim lokacijama odlična prodaja, a zanimljivo je kako u susjednoj Velikoj Gorici novoizgrađenih stanova – nema niti za lijek.
Prema tome, nije riječ o “200 bogatih hrvatskih obitelji” već o nešto većem broju naših sugrađana koji nemaju problema sa svakodnevnim financijskim akrobacijama i preživljavanjem. Pri tome, ulaganje u banke i štednja više im nisu isplativi i okreću se u ulaganje u nekretnine što pokazuje i njihovo praćenje stanja na financijskom tržištu. Uostalom da o tome ne vode računa, ne bi niti postali imućni.
Nadalje, očigledno je kako među dobrostojećim našim sugrađanima ipak ne prevladavaju političari i državni dužnosnici čiji svaki potez, a osobito javno objavljene imovinske kartice, pomno pratimo. Stoga je pogrešna javna percepcija o poligonu za bogaćenje političara već eventualno onih koji su spremni na lopovluk i korupciju obnašajući svoje dužnosti.
No s druge strane, u ništa manjem postotku egzistiraju i nemoralni tajkuni i prevaranti što ponovno nije razlog da imamo loše mišljenje o svim poduzetnicima i materijalno situiranim osobama. Kako vrlo malo znamo o načinu stjecanja imovine drugih, nezahvalno ih je unaprijed osuđivati i osobito iskazivati jal i ljubomoru što i sami nismo dovoljno financijski neovisni.
U tom kontekstu može se iščitati i poneki novinski napis kojim se propituje na koji je način do imetka došao i Mate Rimac. Čak i određene političke opcije ideološki zaslijepljenje jednakošću u materijalnom bogatstvom i socijalističkim uređenjem, prigovaraju na odnos države i njegovih tvrtki. Pri tome iznose podatak kako jedna njegova firma koja dobiva izdašnu potporu države i EU fondova nema čak niti web stranicu. Takvima bi bilo najbolje da posjete gradilište kampusa Rimac automobila u Svetoj Nedjelji kako bi se uvjerili o kakvoj je riječ investiciji i građevinskom pothvatu.
Kamo li sreće da imamo još više takvih uspješnih poduzetnika koji omogućuju zaradu brojnim zaposlenicima, a time i izdvajaju u državni proračun iz kojeg se financiraju i političke stranke. Tako će biti i više kreditno sposobnih naših sugrađana koji će i nadalje kupovati novoizgrađene, protupotresne stanove i kuće, čime se financijski kotač, zamašnjak, neće zaustaviti.
Neka nam stoga ovaj jednostavni ekonomski poučak bude u mislima kada razmišljamo i o osobnim poduzetničkim aktivnostima i motiv da se upustimo u neizvjesne ali u konačnici ipak isplative privatne poslove.
S druge strane, tko očekuje neku sigurnost i siguran posao do završetka radnog vijeka neka i nadalje živi na proračunu gradskih, županijskih ili državnih institucija.